Javio se i Zagreb: Nacrtali njima podobnog Srbina koji im je prihvatljiv, samo treba da preleti i formira vlast sa DPS-om

Kada se režimski bilteni prve porodice i PR-biroi DPS-a upuste u operaciju spašavanja političkog “lika i djela” Nikole Jovanovića rezultat je uvijek isti: pamflet obučen u analizu, bajka prodana kao ozbiljna politika.

Ovaj put, po starom receptu, bilo je potrebno i da se izmisli “stručnjak”. Pa tako spasitelj Jovanovićevog imidža stiže pravo iz Zagreba – politikolog Aleksandar Musić, samoproklamovani znalac crnogorskih prilika, koji se pojavio niotkuda samo da bi napisao hvalospjev o “simbolu pomirenja” iz Budve. Jer valjda u cijeloj Crnoj Gori nije bilo dovoljno domaćih “analitičara” spremnih da stave potpis na ovakvu bajku.

Da ironija bude veća, u tekstu koji se servira kao duboka politička analiza, Jovanović se proglašava prijetnjom za SNS, “simbolom dogovora zdravih Crnogoraca i Srba”, gotovo mesijanskom figurom koja raskida sa “BIA matricom”. A sve to iz usta čovjeka koji o Crnoj Gori zna taman onoliko koliko mu napišu u kabinetu Mila Đukanovića.

Problem? Taj “simbol pomirenja” u praksi je tek pion u političkoj kombinaciji koalicije DPS – Budva naš grad, iza kojeg stoji famozna “Padrini grupa”. Ta ista grupa čiji je “alfa i omega” Dragan Perović Padrini, čovjek kojem je imovina blokirana od strane SDT-a zbog sumnji da je povezan sa švercom 850 kilograma kokaina. Dakle, dok Đukanovićevi medijski pamfleti prodaju priču o političkom spasu Crne Gore, na djelu je zapravo pokušaj da se reciklira jedna osoba kao “podobni Srbin” – taman takav kakav treba indipendentističkim strukturama da prevare srpske glasače.

Musićev tekst, prenesen bez ijednog ozbiljnog potpitanja od strane novinara, zapravo je očigledni primjer manipulacije: stvoriš “prijetnju” tamo gdje je nema, napraviš “heroja” od političara koji se popeo na vlast zahvaljujući DPS-u, i onda ga prodaš kao jedinu alternativu Mandiću i ostalima. Ukratko, marketing u službi obmane.

Nema tu nikakve “prelomne tačke” u crnogorskoj politici, kako Musić tvrdi. Ima samo stara matrica – kako napraviti od korumpiranih i kompromitovanih ljudi “novu nadu” za birače. Ovaj put, ciljna grupa su Srbi u Crnoj Gori: treba im podvaliti “pravog Srbina”, dovoljno poslušnog da služi DPS interesima, a dovoljno glasnog da se proda kao “opozicija SNS-u”.

Ovdje je samo postalo jasnije da postoje medijski bilteni prve porodice i DPS-a, spremni da se, bez trunke srama, pretvore u platformu za reciklažu kadrova povezanih sa kriminalnim strukturama. A kada za to treba i izmišljeni “stručnjak iz Zagreba” – nema problema, izmisliće ga.

Na kraju, cijela ova predstava ima samo jedan cilj: da se Jovanović upakuje kao “mesija pomirenja” i ponudi kao instrument varanja srpskih glasača. Jer DPS zna – bez tih glasova nema opstanka. A misiji koji služe DPS-u kao i uvijek, samo rade ono što im je oduvijek bio jedini posao: da budu propagandni pamfleti, maskirani u novinu.