Studija profesora Dejvida Beca sa Kings koledža u Londonu upire prstom u metropole, koje su postale žrtve nekontrolisanih migracija. Gubitak povjerenja u državu, kao i rastuće neprijateljstvo Evropljana prema „novim sugrađanima“, ubrzano erodira legitimitet čitavog državnog poretka.
Francuski časopis „Point“ nedavno je objavio veoma uznemirujuću analizu, koja bi trebalo da uplaši Evropljane – o mogućnosti građanskog rata u Evropi. „Point“ se poziva na studiju profesora Dejvida Beca sa Kings koledža u Londonu, u kojoj autor tvrdi da vjerovatnoća građanskog rata u nekoj zemlji članici EU u narednih pet godina iznosi čak 95 odsto.
Evo nekih od razloga koje navodi profesor Bec. Na prvom mjestu, to je upravo endemska korupcija i, posljedično, erozija čitavog političkog sistema. Potom slede ostali, poput širenja područja koja su van zakona, preopterećeni gradovi, rastuće etničko i kulturno nasilje.
Njegovim istraživanjem obuhvaćeno je 15 evropskih zemalja. Ukoliko izbije rat, smatra ovaj autor, vjerovatnoća da se rat proširi na susjedne zemlje je 60 odsto.
Profesor Bec upire prstom u metropole, koje su postale žrtve nekontrolisanih migracija. Gubitak povjerenja u državu, kao i rastuće neprijateljstvo Evropljana prema „novim sugrađanima“, ubrzano erodira legitimitet čitavog državnog poretka.
Kako tvrdi Bec: „Metropole su izgubile sposobnost upravljanja. Policija je preopterećena. Mještani se osjećaju kao da žive na okupiranoj teritoriji.“
Put u evropski haos
Drugim riječima, Evropska unija je na ivici građanskog rata. Kako piše njemačka novinarka Elena Fric za sajt „Kompakt“, to najbolje pokazuju predgrađa velikih evropskih gradova, koja su se pretvorila u zone bezakonja i gdje policija više ne može da kontroliše ulične bande. Nedavno su Francusku potresli neredi koji veoma podsjećaju na građanski rat.
Evropska unija, prema njenim riječima, koja se do nedavno hvalila multikulturalizmom, „zajedničkim evropskim vrijednostima“, stabilnošću i integracijama, sada se suočava sa dezintegracijom, segregacijom i rastućim haosom.
Ključna stvar je da ovi scenariji više nisu fantazije usamljenih „teoretičara zavjere“, već da se zasnivaju na realnim činjenicama.
Temom novog evropskog haosa bavi se i publicista Peter Oržehovski, čija nova knjiga nosi jednostavan i zastrašujući naslov – „Haos“. Narastajući neredi, prema ovom autoru, „protresaju Evropu do same srži“. A kada se sve raspada, kada nastupi bezakonje, dodaje Oržehovski, prestravljeni građani ne žele ništa drugo nego da neko, bilo ko, najzad uspostavi red.
Upravo u tome leži opasna zamka za Evropljane, koju su smislile vladajuće evropske elite.
Prava ostavština Angele Merkel
Kada je započeo ovaj novi evropski haos? Na to pitanje odgovora politički analitičar Gerald Gros, u novoj knjizi „Ostavština Angele Merkel – naš gubitak“: tačno 31. avgusta 2015, kada je bivša njemačka kancelarka, na sada već čuvenoj pres-konferenciji, poželjela dobrodošlicu migrantima: „Willkommen!“.
Ova dobrodošlica je iz temelja promijenila demografsku i kulturnu sliku Evrope, ali je najviše pogodila Njemačku i Austriju. Svojom knjigom, primećuje sajt „Uncenzurird“, autor je pogodio pravo u živac: „Još i prije nego što je puštena u prodaju, knjiga je već postala bestseler“.
Knjiga je nedavno predstavljena na konferenciji za novinare u Beču, kojoj su prisustvovali i neki njemački i austrijski političari.
Gros u knjizi dokumentuje posljedice politike masovnih migracija, koja se sprovodi od 2015. godine, kao što su napadi noževima, grupna silovanja i oružane pljačke, koje su, u međuvremenu, postale sasvim uobičajene u velikim njemačkim i austrijskim gradovima.
Na primjer, kako navodi Gros, jedan od primjera je slučaj Leonije Pop, trinaestogodišnje djevojčice, ubijene u Beču u junu 2021, koju su četvorica mladih Avganistanaca silovala, a zatim ostavili da umre ispred njene kuće.
Migraciona politika je nesrećno propala
Ali, to je samo jedan slučaj sa dugog, skoro beskonačnog spiska žrtava, koje njemačke i austrijske vlasti pokušavaju da prikriju. Tu su i mnoge druge žrtve, poput onih iz Beča 2020, iz Filaha 2025. godine, iz terorističkog napada na Brajtšajdplacu u Berlinu 2016. godine, ili masakra nožem u Manhajmu…
Sve je, zapravo, počelo sa idejom austrijskih i njemačkih industrijalaca da se dokopaju nove i skoro besplatne radne snage, što je nazvano primamljivim imenom – politikom multikulturalizma. Njihove želje su se ubrzo pretvorile u distopijsku stvarnost, a plaćene su desetinama ili stotinama nevinih života, čiji tačan broj vjerovatno nikada nećemo saznati.
Kako je na promociji Grosove knjige izjavio austrijski političar Udo Landbauer: „Godina 2015. je označila sudbonosni raskid u kojem su napušteni suverenitet i identitet Austrije“.
Zamjenik gradonačelnika Beča Dominik Nep je samo mogao da konstatuje da se u posljednjih deset godina Beč iz korijena promijenio, jer su slabo obrazovani, ili sasvim neobrazovani migranti, bukvalno bili pozivani, uz izdašne socijalne beneficije, a katastrofalne posljedice toga, dodaje on, sada osjeća čitava Evropa: napadi noževima, oružane pljačke, omladinske bande, nasilje…
Drugim riječima: migraciona politika je nesrećno propala. Odrekla se čak i novi njemački kancelar Fridrih Merc: „Danas znamo da očigledno nismo uspjeli u oblasti na koju je ona (Merkelova) tada mislila“. Grosova knjiga je, međutim, ponovo pokrenula javnu debatu o katastrofalnoj politici migracija.
Nisu krivi migranti, već evropske političke elite
Naravno, niko za to ne optužuje migrante, koji se jednostavno nisu mogli uklopiti u drugačiji, evropski kulturni kontekst. Migranti su samo (jedna od) posljedica „vječitih ratova“, koje su pokrenule SAD (i Kolektivni zapad), u okviru neokolonijalnog projekta „američkog vijeka“, koji je uništio mnoge države, u širokom pojasu od Bliskog istoka sve do Sjeverne Afrike. Svemir je, kažu, hidrauličan: ne možeš da pritisneš na jednom mjestu, a da ne očekuješ udarac u leđa.
Migranti su u međuvremenu postali evropska realnost. S druge strane, imamo snažan rast islamofobije, što pokazuje nagli uspon evropske desnice ili slučajevi besmislenih spaljivanja Kurana.
Da li se Evropljani zaista spremaju za rat, ali ne protiv Rusije, već između sebe samih?
Bilo kako bilo, oni su se opasno približili onoj zoni, koju je njemački pisac Ernst Jinger opisao kao zonu u kojoj se metci ispaljuju direktno u glavu.
Čitava Evropa danas sjedi na buretu baruta, ali izgleda da evropske političke elite toga uopšte nisu svjesne.
