Piše: Boško Vukićević
Niko razuman ne može osporiti niti obesmisliti istorijski značaj 30. avgusta, tj. dana kada su prije pet godina slobodni i hrabri građani srušili zločinačku diktaturu.
Već sam isticao: u tu veličanstvenu pobjedu slobodnih ljudi nije utkana isključivo vrijednost čudesnih litija i presudna uloga blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, već i višedecenijska borba znanih i neznanih junaka (u okviru političkih organizacija i izvan njih) protiv kriminalne vlasti koja je progonila, diskriminisala, hapsila i ubijala političke neistomišljenike i neutralisala bilo koju formu slobodne misli. Na stotine organizovanih protesta i antirežimskih akcija tokom tmurnih godina diktature utkani su u tu epohalnu pobjedu.
Često sam svoje pisanije prije 30. avgusta završavao pokličom: „Oslobodićemo Crnu Goru!“ i naknadno bivao hapšen od strane diktature zbog takvih riječi. Danas, pripadnici opozicione i kriminogene partije DPS sarkastično i sa podsmijehom govore o „oslobodiocima“, ali niko od njih ne strepi da će biti uhapšen zbog toga što ima drugačije političko mišljenje, ili što je protiv aktuelne vlasti. Eto, pored svih pozitivnih pomaka koji su napravljeni u prethodnih pet godina – ovaj je vjerovatno najznačajniji. Danas se lakše i slobodnije diše – i to niko ne može osporiti.
Značaj 30. avgusta ne može osporiti ni najnovija javna intervencija Zdravka Krivokapića, tj. njegova finalna izdaja. Pošto je iznevjerio sve svoje najbliže savjetnike i saradnike, on je na kraju izdao i samu Crkvu, koja ga je posredno predložila za tadašnjeg predstavnika slobodnih građana i za budućeg premijera. Grandioznost 30. avgusta će opstati uprkos Zdravku i njegovim imitatorima u konvertitstvu, poput aktuelnog predsjednika Milatovića koji, takođe, čini sve što je u njegovoj moći kako bi iznevjerio volju i želje građana koji su ga većinski izabrali.
Svakako, situacija u državi nakon pet godina od pada diktature nije idealna i neki od slobodnih ljudi su s pravom razočarani. Još mnogo čega treba učiniti u razvoju demokratije, meritokratije, vladavine prava, politike zapošljavanja, oslobađanja pravosudnih institucija, procesuiranja oborenog diktatora i njegovih pajtaša… Kako bi demokratija istinski zaživjela proći će vjerovatno još izbornih ciklusa.
Međutim, slobodni ljudi (a i oni razočarani među njima) ne treba da se „pecaju“ na priču DPS-a o „nikad goroj situaciji“ i na slične gluposti. Situacije su, naprosto, neuporedive. Danas se, kao država, a i svi zajedno moramo potruditi da pomažemo najugroženijim kategorijama, da ostvarimo opštenarodno pomirenje i blagostanje u našoj zemlji.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
💥💥💥❤️🤍💙
Da budemo mali a moćni uređeni i srećni kao Luksemburg!SRECNO I SAMO NAPRIJED!
Da je znao narod kako će se nova vlast ponašati, jesti, piti, voziti u skupim automobilima, putovati, primati velike pare a da će biti privedeni samo Vesna i Veljović pa pušteni i da će ostati sva DPS ova aparatura ispod ministara na pozicije siguran sam da 30.avgusta ne bi bilo. Svi su isti političari.
NEKA JE VJECNA SVETOSAVSKA SRPSKA CRKVA I SAV SRPSKI ROD
Jednu cinjenicu svi zaboravljaju ili namjerno izostavljaju.Crna Gora je na Berlinskom kongresi 1878 godine priznata kao drzva ,kakva je bila u tim godinam i posle mozemo razgovarati po svim osnovama i razmatrati ali nije bila demokratska u smislu sadasnjemu ,ili bolje reci kako narod misli.Dakle nijesam neki istoricar ali nije mi poznato da je Crkva igdje u svijetu uvela demokratiju sem u Crnoj Gori,to je nezabiljezen slucaj,a da nije bilo Mitropolita Amfilohija i Joanikaija tada vladike mi danas ne bi mali demokrataiju,i komunisti bi jos bili na vlasti kao Neokomunisti.To je vrlo vazno reci a mnogi nece da to kazu nego se i ponekada na dosta neprimjeren nacin prema tom cinu Mitropolije odnose. Sve drugo iza toga i u buducnosti bez toga ne bi bilo.isto kao sto ne bi bilo Crne Gore da nije bilo Mitropolije u Crkve na koncau.