Piše: Emilo Labudović
Upeklo je, rode, upeklo, kao što to i biva u ovo doba. Još se avgust i ljeto drže na dobrom glasu, i sve je, kako su to govorili naši stari, „onako kako Bog zapovijeda“! E, sad, sa li je baš Gospod zapovijedio da je danas, usred hlada pod kruškom i dok još nije ni podne, već 25 u plusu, nijesam siguran, ali sam više nego siguran da je toliko. Suguran, jer imam onu napravu koja „prebrojava“ ove Celzijusove vatrene đavolčiće. I, zahvaljujući njoj, svuda i u svako doba, možeš biti siguran koliko je ili hladno ili vrelo i upravljati se prema tome. Ali, hajde, majčin sine, pogodi koliko je vrela Tanja Savić?
Ako i ne znaš ko je dotična, riječ je o poznatoj pjevaljki, jednako poznatoj i po kvalitetu pjevanja i kvantitetu aferica koje su je dovodile u žižu interesovanja blazirane srpske javnosti. A ako se pitaš zašto je njena „vrelina“ uopšte bitna, to ti već ne bih znao objasniti, bar ne nekim pametnim odgovorom? Ali, kad se usred stanja u kojem se kao društvo nalazimo, na stranicama domaćih sajtova pojavi vijest da je Tanja „nikad vrelija“ samo zato što se žena slikala u kupaćem kostimu, normalan čovjek mora da – proključa.
Činjenica je da Tanja, osim glasa slavuja, ima dovoljno kaliteta i spreda i odzadi, ali da se njena skoro obnažena slika, uz ovaj komentar, nađe tik pored slike blokaderskog divljanja u Novom Sadu, uz desetine i desetine vijesti, izjava i objava koje svjedoče da naš društveni lonac ključa i kipi na sve strane – premnogo je. Kipi, rode, a niko da provjeri koliko je vrelo i da pokuša da rashladi. Jer u ovom turbulentnom vremenu, hladne i trezvene glave su potrebnije nego ikad.
Za Tanju i njenu „vrelinu“ ne treba brinuti jer ona ima ličnog „mjeritelja“ svojih stanja, ali treba hitno da poradimo na stišavanju našeg „zapaljenja“. Jer, možda Tanja i jeste „nikad vrelija“, ali ni ovo naše nije za razbibrigu. A to što ljeto odlazi i nije ta utjehu, jer prognostičari, i jedni i drugi najavljuju jesen još vreliju. Hoće li se Tanja i tada obnažena brčkati, nemam pojma, ali mogao bih se „iz jedan u jedan“, kao na Barselonu, kladiti da ćemo se mi kupati „u znoju lica svog“!
Eh, da je živ jedini meteorolog kojem sam vjerovao više nego svojim očima, besmrtni Šošo, pa da ga pitam hoće li skorije zahlađenje i pad temperature? Šošo, brat moj, znao bi to još iz kafane.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
