NASTAVLJA SE RASTAKANJE ILI PORAĐA LI TO SNP NOVU PARTIJU

Piše Perica Đaković

Ne treba biti mnogo vidovit da bi se naslutilo šta se dešava na političkoj sceni Crne Gore i šta nas očekuje do kraja avgusta i početkom septembra. Da li će to biti „carskim rezom“ ili bez njega, na političku scenu izlazi novi politički subjekt. To znači da nekada najveća opoziciona partija – SNP – nastavlja da se dijeli i da porađa nove političke subjekte.

Podsjećanja radi, prvi veliki raskol desio se nakon jedinstvenog DPS-a, kada su se Milo i Momir razdvojili prije tačno 28 godina, a Momir osnovao SNP kao drugu najmoćniju partiju u državi, sa 28 poslanika. Ali, vrag nikad ne spava – samo tri godine kasnije, 2001. godine, osnivač i lider Momir Bulatović, zajedno sa Emilom Labudovićem, Duškom Jovanovićem i drugima, odlučuje da formira Narodnu socijalističku stranku, dok kormilo SNP-a na kongresu u Bijeloj preuzima Predrag Bulatović. SNP sa Peđom na čelu zadržava primat i postaje lider bloka za zajedničku državu 2006. godine.

Baš u tim avgustovskim danima 2006. godine, SNP napušta Zoran Žižić i formira Demokratsku stranku jedinstva, koja ne bilježi značajan uspjeh, osim što podržava Narodnu stranku, odnosno Novu srpsku demokratiju, koja tada preuzima primat nad SNP-om. To je bio razlog da sa liderske pozicije odstupi Predrag Bulatović, a rukovođenje strankom preuzme Srđan Milić.

U SNP-u mir traje do 2012. godine, kada novoformirani DF, vodeći blok opozicije, poziva Milića u koaliciju, što izaziva potres unutar stranke. Jedan dio članova ostaje uz SNP, dok drugi prelazi u DF, koji time dodatno jača. Među onima koji tada napuštaju SNP bili su i Predrag Bulatović i Milan Knežević, a sa njima se 2014. godine formira DNP.

Raskoli se nastavljaju. Nakon dobrog rezultata SNP-a u Podgorici 2014. godine, dio članova na čelu sa mladim Aleksom Bečićem smatra da je došlo vrijeme za smjene u vrhu stranke. Iako je tadašnji lider Srđan Milić najavljivao da se neće kandidovati na Kongresu u Beranama, on to ipak čini i pobjeđuje Bečića i Aleksandra Damjanovića, što kao rezultat ima formiranje nove partije – 2015. godine nastaje Demokratska Crna Gora na čelu sa Bečićem. SNP tada napuštaju i iskusni političari poput Nevena Gošovića i Velizara Kaluđerovića.

SNP polako gubi snagu na političkoj sceni, a 2017. godine Milić napušta čelo stranke. Kada su mnogi mislili da je SNP ugašen, partija ipak opstaje – sa svega 3,1 odsto podrške prelazi cenzus zahvaljujući koaliciji sa Demosom. U tom periodu na čelo SNP-a dolazi Vladimir Joković. Uprkos napuštanju stranke od strane Danijele Đurović, Aleksandra Damjanovića, ministra Marka Kovača i Nebojše Vuksanovića, SNP uspijeva da opstane kroz razne koalicije, pa čak i da od opozicione pređe u redove vlasti.

Ipak, ni tu nije kraj. U nekada najmoćnijoj opozicionoj partiji ponovo se sprema raskol, i to uoči desetog kongresa. Činilo se da će jedinstvo biti očuvano i da će Joković svoje mjesto ustupiti potpredsjedniku Dragoslavu Dadu Šćekiću, lideru iz Vasojevića, koji je ranije znao da pobjeđuje moćnog Đukanovića u njegovim najboljim danima. Međutim, kao i mnogo puta ranije, mirna smjena nije uspjela. Joković je odlučio da, poslije osam godina na čelu partije, zatraži i treći mandat. Šćekić je, s druge strane, odlučio da se ne pojavi ni na sjednici Glavnog odbora, ali je najavio mogućnost formiranja novog političkog subjekta.

Da li će do toga doći? Da li će mu se pridružiti bivši članovi sa kojima je ovih dana viđen i fotografisan – prije svega Marko Kovač, Aleksandar Damjanović i Darko Stojanović? Odgovore ćemo vrlo brzo saznati, jer 30. avgusta SNP održava kongres. Tada ćemo znati šta od te partije ostaje – ili ćemo svjedočiti rađanju još jednog političkog subjekta. Da li je na pomolu novi politički „deja vu“? Ono što je interesantno dal će I ovaj raskol biti samo stranački ili će ljudska sujeta biti jača a time i privući mržnju i teške riječi. Nažalost već ih ima.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)