Piše: Momo Joksimović
Budućnost Crne Gore , pa i svakog društva i države je u mladim ljudima. Na mladima svaka država počiva.
Na prostoru od Slijepča mosta do Mataruga, u srcu sjevera Crne Gore, prije petnaestak godina bilo je 750 neženja. Brojka koja nije samo statistika-već simbol dublje demografske, ekonomske i društvene krize. Teški uslovi života, odsustvo osnovne infrastrukture-doprinijeli su da se mladi sve češće sele u gradove, a sela prazne. Ove godine u Vranešu je upisano u prvi razred samo jedan učenik. Državna politika je nedovoljna, a mnoge inicijative za brži razvoj ovoga kraja ostaju samo na papiru. Ipak, uprkos tome, nada nije izgubljena.
Mitropolit crnogorsko-primorski, g.Joanikije nedavno se obratio mladim momcima i djevojkama:
„Momaka na stotione preko 30 i 40 godina a nisu se oženili a pričaju velike nacionalne teme i veliku odgovornost imaju za sve, ali nisu izvršili ono što su oni najviše mogli da učine za svoj narod-da formiraju porodicu,rađaju sinove i kćeri, da ih vaspitavaju u hrišćanskom duhu. Za to treba podnijeti žrtvu. Uvukla se samoživost. Lako je ići po kafanama i pričati prazne priče. Vidite li strašnu uru pred nama. Najstrašniji je to rat pred našim očima, ne žene se momci a djevojke se ne udaju. To ne govorim u svoje ime već kao episkop kome je povjereno jevanđelje“.
Mitropolit g.Joanikije, obratio se mladim momcima i djevojkama sa iskrenim, toplim pozivom , i onim u grad i i na slu, i onim –da ostanu u zavičaj, žene se i udaju, stvaraju porodice i na taj način pokažu i ljubav prema svom kraju i patriotizam u najdubljem značenju te riječi.
„Život u planini , zavičaju nije lak, ali je plemenit. Gdje se gradi dom , tu je Crkva, tu je vjera, tu je temelj i budućnost“, poručio je mitropolit Joanikije u svom tekstu koji je izazvao brojne pozitivne reakcije.
NJegove riječi djeluju kao poziv na buđenje –da se mladi vrate vrijednostima koje su održale naš narod vjekovima: zajedništvu, porodici, zemlji i vjeri.
Ako se obnovi porodica –obnoviće se i selo. Ako se obnovi selo-oživjeće i država. Država bez sela propada.
Dok država sporo reaguje, možda je upravo ovaj duhovni i moralni apel ono što je potrebno-da se mladi ohrabre, zavole svoju zemlju ponovo i odluče da u njoj stvaraju budućnost. Nije normalno da se u 21 vijeku ljudi kupaju pod kofom, pod strehom, da nemaju vodu. Za dvadesetak vraneških domova, potrebno je 30-40 hiljada eura da svako domaćinstvo konačno dobije vodu. Smanjite gospodo službena auta, varijabile, paušale, reprezentacije, telefonije, dnevnice itd, dajte selu, i selo treba da živi. Pomozimo stočarima, zemljoradnicima, p.privrednicima, seljacima. Seljak je gospodin. Struju, put, vodu mora svaki seljak da ima, pa i onaj u Stžer, Bliškovu, Gajinama. Osam kuća i domova u Gajine sa 12 djece , nemaju vode. Potrebno je nekoliko rezorvoara, nekoliko kilometara vodnog crijeva i da konačno i ova djeca dobiju prav o na život.
Draga Vraneška omladino! Ženite se ,udavajte se, stvarasjte porodice. To je vaše najveće rodoljublje. Neka ljubav pobijedi prazninu. Vratimo život zavičaju. Očuvajmo vjeru, porodicu i čast!
P.S.
Osam vranepkih domova je podnijelo zahtjev za rezervoare za vodu i vodna crijeva. To sve ne košta oko 12.000 eura. Podnijeće ovih dana još toliko zahtjeva za rezervoare i crijeva, da dvadest i više domova regulišu pitanje vode. Bez vode nema života. Cijenimo da će ministar Joković sagledati zahtjeve vraneških domaćina i izaći im u susret ! Imaju i dva zahtjeva za panele za struju koje bi stavili na svojim kolibama. Jedan od njih je i dobar domaćin sa preko 100 ovaca Milivoje Kljajević u Ravnoj Gori-Ponikvice-Bliškovo. Predsjednik Skupštine mu je obećao panele. To su male pare za velika djela. POMOZIMO SELU!
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
