Potomci JVUO Ravnogorskog pokreta iz Grblja obratili su se pismom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću, koje u nastavku prenosimo integralno.

„Poštovani gospodine predsjedniče,

Obraćamo Vam se kao potomci pripadnika JVUO 1941 – 1945, Ravnogorskog pokreta.

Prije svega da Vam kažemo gospodine predsjedniče, koliko smo bili srećni kada smo Vas kao mladog i školovanog čovjeka vidjeli na poziciji ministra u čuvenoj „Apostolskoj“ vladi, a još srećniji kada ste došli na mjesto Predsjednika Crne Gore jer smo mislili da smo zajedno konačno pobijedili režim koji je uništavao državu i narod!

Poštovani gospodine predsjedniče, mislili smo da ćete biti predsjednik svih građana Crne Gore, ali izgleda da smo još jednom prevareni ili to samo tako medijski izgleda?! (Mada, nije nam prvi put da budemo prevareni.)

Kako mislite da Vas poštujemo i razumijemo, kada naše pretke nazivate izdajnicima i sramotom prošlosti?

Gospodine predsjedniče, uz dužno poštovanje, mislimo da i Vi treba da obnovite časove istorije, kao i mnogi drugi političari.

Dragi predsjedniče, Vi ste se otvoreno pridružili antisrpskoj histeriji koja traje od 1943. godine i dio našeg naroda smatra zločincima.

Znate li gospodine predsjedniče nešto o „ZLOM PUTU“? Znate li kada su naši Grbljani krenuli na taj put? Znate li zašto su krenuli? Znate li zašto su očevi mahom poveli sa sobom svoje maloljetne sinove?

Jeste li informisani, dragi predsjedniče, kako su ih dočekala braća u Starom Baru, na prvom stratištu ZLOG PUTA?

Znate li, predsjedniče, da su Grbljani, koji su pobijeni u Baru zajedno sa svojom braćom Mainima i Paštrovićima, mahom bili stari od 16 do 25 godina?

Znate li da je najmlađa žrtva u Baru, imala samo 16 godina?

Dragi predsjedniče, koga su oni izdali i osramotili od Grblja do Bara i kome su zlo nanijeli?

Dragi predsjedniče, ljudski je da se prvo izvinite zbog ovog zločina u Baru nad svim stradalnicima koji su po Vašem mišljenju proglašeni za „sramote“, a onda i svim ostalim žrtvama ZLOG PUTA.

Gospodine predsjedniče, stradali su naši preci sa svojom braćom od Bara, Modriče, Majevca, Lijevča Polja, Kamniških Bistrica i dalje širom Slovenije!

(Podsjećanja radi, gospodine predsjedniče, Majevac je dio današnje Republike Srpske.)

Na žalost, naša braća koja su mislila drugačije i koje je vodila druga ideja, bombama su masakrirali Grbljane, Maine, Paštroviće i ostale Bokelje na tom putu. Da, gospodine predsjedniče, bombama u prostorije gdje su bili ranjenici i tifusari.

Gospodine predsjedniče, jesmo li mi, potomci stradalih, sramota ove države i građani drugog reda, jesmo li samo poreski brojevi?

Znate li, gospodine predsjedniče, koliko je majki i sestara ostarilo i otišlo na onaj svijet, a da nikad nijesu saznale ni za grob svojih sinova i svoje braće?

Znate li koliko se u čitavoj Crnoj Gori kuća iskopalo samo zato što se u tim kućama drugačije mislilo?

Gospodine predsjedniče, naši preci postradali su za Hrista i Krst Časni, a mi njihovi potomci smo na to ponosni! I hvala im što nisu izdali ono što su dostojanstveno branili i njihovi preci: ime, čast i slobodu.

Dragi predsjedniče, ni jedna zemaljska sila ne može sakriti istinu! U knjizi besmrtnosti i ljudskosti zapamćeni su ovi naši sveti stradalnici, iako nemaju groba, ni obilježja. Nadamo se da će doći vrijeme kada će biti drugačije.

Naša braća Slovenci prvi su obilježili stratišta naših predaka, a Vi ih nazivate sramotom?!

Gospodine predsjedniče, ni duše onih koji su ubijali naše pretke, neće se smiriti dok istina ne bude zadovoljena!

Vi bi trebalo da učestvujete u pomirenju našeg naroda, a ne da pravite razdor i mržnju!

Gospodine predsjedniče, o svemu ovome treba da govore stručnjaci i istoričari i sudovi, a ne da se o ozbiljnim temama dopisujemo preko novina!

Treba istražiti zločine i osuditi počinioce, ako su bili na bilo kojoj strani, ali bojimo se da biste se uvjerili u mnogo više zločina koja su počinjeni nad našim precima koje na žalost smatrate sramotama.

Znate li koliko je domova zdravlja, bolnica, škola, domova kulture, stadiona…na teritoriji naše nesretne Jugoslavije, napravljeno na strelištima i grobnicama naših predaka?!

Dragi naš predsjedniče, u nadi da ćete ovo pismo shvatiti dobronamjerno i poučno, srdačno Vas pozdravljamo i čekamo Vaše javno izvinjenje!

Naši preci nisu ničija sramota! Oni su naš ponos!

Puno pozdrava od potomaka pripadnika JVUO Ravnogorskog pokreta iz Grblja, Boka Kotorska“.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi