Piše: Boško Vukićević
O rezultatima jučerašnjeg susreta predsjednika dvije supersile može biti različitih mišljenja, ali je većina analitičara saglasna u ocjeni da je Putinov povratak na svjetsku pozornicu, onu zapadnu – trijumfalan. To, s izvjesnom dozom ogorčenja, priznaju i oni zapadni faktori koji o ruskom predsjedniku i njegovim politikama nemaju lijepo mišljenje.
Tek prije par nedjelja govorilo se o mogućem američkom uvođenju dodatnih sankcija Rusiji i njenim bliskim saveznicima, dok se danas takva eventualnost pominje tek u naznakama. Tramp je ruskog predsjednika dočekao sa svim mogućim počastima, onako kako slovenska supersila zaslužuje, pažljivo saslušavši sve ruske argumente.
Naravno, za jučerašnji ruski trijumf na međunarodnoj sceni, osim ruskog predsjednika, zaslužan je upravo Tramp. I kada govorimo o takvom Trampovom stavu naspram Rusije, zaključujemo da se ne radi ni o kakvoj njegovoj političkoj ekscentričnosti (što bi pomislili razni naivni i plitki zapadni posmatrači) – već zapravo o istančanom smislu američkog predsjednika za realnu politiku.
Šta nam kazuje taj smisao za realnu politiku Donalda Trampa? Elementarne geopolitičke stvari o kojima govorim od početka sukoba u Ukrajini: nuklearna supersila ne može biti vojno poražena u sopstvenom dvorištu. Čak i ako bi, nevjerovatnim spletom okolnosti, takva supersila bila poražena u konvencionalnom ratu u sopstvenom dvorištu, ona bi neizostavno posegla za svojim atomskim potencijalom i izbila bi nuklearna katastrofa neviđenih razmjera. Američki predsjednik takve stvari razumije, za razliku od nekih drugih zapadnih državnika, koji strategije u ukrajinskom sukobu baziraju na iluzijama.
Juče je Putin istakao da Rusija želi sveobuhvatno rješenje ukrajinske krize, a ne obični prekid vatre, koji bi samo stranama omogućio da se u međuvremenu naoružaju i naknadno nastave rat. Izgledno je da je Tramp pokazao razumijevanje za takav pristup i o njemu je obavijestio ukrajinskog predsjednika i evropske partnere. Narednih dana saznaćemo i neke od ostalih detalja razgovora.
Svakako, mislim da smo nakon jučerašnjeg istorijskog susreta bliži postizanju mira, koji će biti nadohvat ruke u trenutku kada i ostali zapadni lideri budu svjesni stanja na terenu i realne politike. Takav mir, kao i uvijek u sličnim situacijama, za nekoga će biti manje ili više pravedan i nikada neće u potpunosti zadovoljiti zaraćene strane. Ali će konačno zaustaviti bratoubilački rat i prolivanje slovenske krvi.
Pursuing peace!
