Piše: mr Vladimir Prebiračević, direktor Srpsko-ruskog centra Majak i potpredsjednik izvršnog odbora Srpske narodne partije
U susret sastanku koji se toliko najavljuje u medijima širom svijeta na kome će se sresti lideri SAD-a i Rusije ne očekujem nikakva brza rješenja.
Ovo je nastavak i dizanje na viši nivo prethodnih kontakata što javnih što tajnih na svim nivoima. Putin nije opterećen nikakvim vremenskim rokovima za razliku od Trampa koji po svaku cijenu želi da dobije Nobelovu nagradu za mir. Motivacija predsjednika SAD-a Donalda Trampa je očigledna.
Nobelova nagrada je jedini cilj vrijemešnog Trampa, a postizanje nekih rješenja u sukobima koji su u toku na Bliskom istoku ili u sukobu Pakistana i Indije ili u tinjajućem između Jermenije i Azerbejdžana ili u sukobu na teritoriji postsovjetske Ukrajine su samo prostor gdje se željeni cilj može ostvariti, a usput se može i neki državni interes ostvariti, ali ne pod obavezno.
Mijenjanje politike prema saveznicima, posebno u trgovinskom, logističkom ali i političkom smislu, je očigledna, ali oni su svakako spremni da trpe sve što dolazi od velikog brata preko okeana, pa čak i kad je na njihovu štetu.
Rusija je ozbiljan zalogaj koji se Trampu može obiti o glavu, najviše za njegov imidž, jer on svakako nema namjeru da se opet kandiduje za predsjednika SAD-a, a to znači da je zaostavština ono što želi da upečatljivo ostane iza njega i to nešto krupno i od svjetskog značaja bitno, a ne samo rješavanje nekih unutrašnjih, iako veoma važnih, pitanja za stanovništvo zemlje čiji je predsjednik. Ambicija je ipak i veća i šira od Amerike, što se vidi po ovim grozničavim pokušajima da se dođe do nekih pogodnih rješenja za njega. Svijet vidi kao pozornicu i svakodnevno nastupa na njoj, često dajući i protivrečne izjave i najave u veoma kratkom roku.
Rusija je studioznija i ovo se vidi kao prilika da se razna pitanja stave na sto i da se sa jedne strane stavi do znanja delegaciji SAD-a o mogućnosti dogovora koja će obuhvatiti mnogo širi paket, a ne samo ono o čemu bi Tramp da razgovara. Vidi se prilika da se stvari koje možda nisu u fokusu Trampove administracije jednostavnije riješe u paketu, a takvih tema je dosta i one su najmanje vojnog karaktera.
Neće biti nikakve razmjene teritorija, neće biti nikakvog prekida vojnih operacija i tome niko ne treba da se nada. Vjerovatnoća da će Zelenski, podržan od većeg dijela EU i Britanije, da pristane na trenutno samoubistvo je malo vjerovatna, a to bi za njega upravo bilo samoubistvo ukoliko bi se predali ostatci istočne Ukrajine.
Ruska vojska napreduje na svim frontovima i neće pristati da se zaustavi neobavljenog posla jer svaki predah znači još teži nastavak operacija uz veće troškove i žrtve. Sada svakako nije potrebno da se stane, ali ako može da se dobije željeni rezultat uz drugačija rješenja koja su trenutna, ali ne podrazumijevaju upotrebu sile, onda možda može nešto da se postigne, ali to će svakako biti samo mali dio većeg paketa.
A paket sadrži i ukidanje sankcija, oslobađanje 300 milijardi ruskih sredstava, energetsku politiku pa tako redom. Mnogo je ozbiljnih tema koje zahtijevaju vrijeme za implementaciju, a najmanje motivacije ima za ispunjavanje „muzičkih“ želja Trampu.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
