Šifra „Tompson“ – kao kolektivna fascinacija ustaštvom!

Između dva svjetska rata štitile su ih fašistička Italija i nacistička Njemačka a nakon drugog svjetskog rata do formiranja nove Hrvatske, SAD, Velika Britanija i kasnije Njemačka. Takvu privilegiju dobili su jer su bili najbolji mehanizam, kako za razbijanje Kraljevine Jugoslavije, tako kasnije i za razbijanje SFR Jugoslavije. Njihova prikrivena zaštita i rehabilitacija bila je daleko lakša jer za dezinformisane građane zapadne hemisfere, koji nisu ni čuli za ustaše i njihove zločine, nije bila tako upadljiva i provokativna kao rehabilitacija njemačkog nacizma i italijanskog fašizma. Bilo je relativno lako obmanuti i prevariti građansku populaciju u dalekim zemljama da je u pitanju „hrvatska politička emigracija progonjena od komunizma“, a sakriti da su to najgori zločinci na planeti.

Ustaški propagandni projekat „Tompson“, svojevremeno zamišljen za omasovljavanje hrvatske paravojske i podizanje morala, na prvi pogled je djelovao primitivno i prosto, ali upravo u tome je stvar jer je najprimitivnije (ne)ljudske porive, mržnju, besmislenu i bezrazložnu osvetu, podsticaj na progon, protjerivanje i masovna ubistva, trebalo prenijeti najprije na najprimitivniju hrvatsku populaciju, kao što je to urađeno u NDH, gdje je pravi „rudnik“ takvih primitivnih zlotvora postala Zapadna Hercegovina. Tokom oružane pobune u SR Hrvatskoj jedan konobar i „dragovonjac“ je propjevao, gdje su bile bitne riječi „pjesama“ koje su kroz viku, dernjavu i pokliče forsirale ustaške krvave principe u „odbrani“ Hrvatske i Hrvata kao što su to radile ustaše u NDH. Bila je to masovna psihoza, fanatizam i direktan podsticaj pojedinaca i grupa da budu spremni na sve, pa i na masovna ubistva „neprijatelja Hrvatske“. Upravo na tome insistira urlanje „Za dom – spremni!“, a to je ujedno i unapred nametnuto opravdanje svakog zločina, jer oni, ustaše, i dok masovno i neselektivno ubijaju nevine i naivne srpske civile, samo „brane svoj dom“ od neprijatelja i okupatora. Opet sve po receptu iz NDH gdje su ustaše svoju najkrvaviju vojnu formaciju, koja je bila locirana u Jasenovcu i izvršila najteže zločine nad nevinim srpskim civilima (i djecom), nazvali „ustaški odbrambeni zdrug“.

SRBI JEDINI NEPRIJATELJ

A riječi Perkovićevih – „Tompsonovih“ pjesama su jasno i nedvosmisleno pokazivale ko je jedini i pravi neprijatelj Hrvata koga treba uništiti i istrijebiti – Srbi i samo Srbi. Da bi srušili eventualno razmišljanje da postoje i dobri Srbi, tu je redovna krilatica da su svi Srbi „četnici“ – „srbočetnici“ i da je i sama JNA „srbočetnička vojska“ bez obzira na heterogeni nacionalni sastav među kojima su bili i Hrvati. U drugoj fazi realizacije ustaškog paklenog plana trebalo je teške zločine nad Srbima opjevati kao junačka djela, kako bi se i „uglađena hrvatska populacija“ dopunski motivisala i dodatno pokrenula u istom zločinačkom pravcu. I tu propagandnu ulogu odigrao je projekat „Tompson“, koji je najgore zločine protiv Srba prikazao kao neviđeno hrvatsko junaštvo.

Moral i ubilačku agresivnost hrvatske paravojske u vreme „otadžbinskog rata“ trebalo je da pojača i sam naziv „Tompson“ koji nije odabran slučajno – bila je to poruka da imaju američko oružje i snažnu podršku najmoćnije vojne sile na svijetu. Marko Perković „Tompson“, bio je do te mjere drzak i „hrabar“, da je kroz pesme ismijevao najveća srpska stratišta u NDH, i veličao najveće ustaške koljače i zločince – kao u pjesmi „Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara“. Nema Srbina koji ne zna da je u pitanju komandant svih ustaških logora smrti, Vjekoslav Luburić „Maks“, koji je dobio nadimak „Mesar“ jer je sa svojom ustaškom „obrambenom“ svitom lično učestvovao u teškom (i u svijetu namjerno prikrivenom i nepriznatom) genocidu nad Srbima. Ili, „Kroz Imotski kamioni žure, voze crnjce Francetića Jure.

U Čapljini klaonica bila, mnogo Srba Neretva nosila“. Perković nikada nije krio da je ustaša i da promoviše izvorne ustaške fašističke ideje, koje je proglasio za strateški hrvatski interes. Svi njegovi koncerti i medijski nastupi privlačili su veliko interesovanje i publiku u Hrvatskoj, ali ipak, niko nije očekivao da će 30 godina nakon rata trećina Hrvatske u delirijumu podržavati ustaše i izvikivati antisrpske parole. Možda bi i cijela Hrvatska došla na njegov ustaški koncert na hipodromu da je bilo toliko prostora i karata. Kako je to moguće? Mi Srbi smo ponovo iznenađeni i zbunjeni. Hrvati nisu – njima je to postalo normalno, dok Evropa i zapadni svijet, po ustaljenoj praksi kada su ustaše u pitanju, ili ćute, ili minimiziraju opasnost od ustaškog fašizma i smišljenog i planskog omasovljavanja pokreta koji sve vreme postoji, i u miru i u ratu, uz dve za Srbe pogubne smernice – proširenje i etničko čišćenje „vekovnih hrvatskih teritorija“. Nije se ta fascinantna brojka od 500.000 posetilaca na „Tompsonovom derneku“ pojavila tek tako, iz čista mira, nego je produkt dobro osmišljenog planskog projekta ustašizacije Hrvatske koji traje od početka građanskog rata do danas.

Dugotrajne akcije otimanja i potpune kontrole hrvatskih medija, radi grube restauracije istorije, brisanja i minimiziranja ustaških zločina, rehabilitacije ustaškog pokreta i pravljenja žrtava i junaka od teških zločinaca. Sve sa ciljem kako bi NDH postala (ostala) „Lijepa naša“, i rado prihvaćena, posebno za mlade naraštaje, i kako bi nova Hrvatska imala svoje kakvo-takvo istorijsko utemeljenje. Zato masovnost Perkovićevih koncerata ne treba da čudi ni nas Srbe, nego da nam otvori oči, jer nije ovoliki napor i novac proustaške klike uložen samo radi retuširanja zločinačke prošlosti, nego prvenstveno radi budućnosti i novih krvavih avantura koje su tradicionalno antisrpske.

MUZIČKI KREŠENDO USTAŠIZACIJE HRVATSKE

Prikriveni „štab ustaškog pokreta“, danas djeluje po principu „hrvatske duboke države“. Vidi se da su ponovo procijenili, po ko zna koji put u zločinačkoj ustaškoj istoriji, da su međunarodne okolnosti povoljne za dalja agresivna antisrpska nastupanja, naravno uz čvrst oslonac na velike zapadne sile. Osluškuju i procjenjuju da li svoje stare teritorijalne pretenzije mogu uklopiti u nove strateške planove vodećih zapadnih sila za Balkan, koji gašenjem rata u Ukrajini dobija daleko veći značaj za zapadnu vojnu alijansu. Zato novo omasovljavanje ustaškog pokreta kroz projekat „Tompson“ ima strateški značaj za novu Hrvatsku. Nametnut je imperativ, ne samo kao stvar prestiža, nego opstanka u politici, sportu i kulturi, da cio državni vrh i kulturni i sportski krem Hrvatske mora biti na „koncertu“ i da snažno i bez ustezanja podrže ustašizaciju i fašizaciju, od poklika „Za dom – spremi“ pa do najogavnijih antisrpskih ispada i pretnji.

Tako nije na Perkovićevom ustaškom „derneku“ riječ samo o „Bojni Čavoglava“, nego o preko 1.000 novih ustaških „bojni“, spremnih na novi ubilački juriš. I bukvalno, upravo toliko je bilo prisutno grlatih zaslijepljenih fanatika koji bi na jednu riječ krenuli u novi krvavi sukob na Balkanu. Računica je prosta – prevedeno na vojnički jezik „bojna“ je jedinica veličine bataljona i ima 300 do 800 „bojovnika“.

Podijelite broj prisutnih na koncertu sa nekom srednjom brojkom (500) brojnosti jedne „bojne“ i dobićete tačno 1.000 bojni umjesto jedne „Čavoglave“. Tako ovo fašističko divljanje uopšte nije naivno. Na primjer, u zločinačkoj hrvatskoj operaciji „Oluja“ učestvovalo je 130.000 do 150.000 „bojovnika“, znači 260 do 300 „bojni“. Projekat „Tompson“ nije samo omasovljavanje pristalicama, nego budućim zombiranim „bojovnicima“ i zato on nije samo politički, nego i vojni. Ćutljivi zapadni mentori trljaju ruke, svjesni da na raspolaganju imaju novo „topovsko meso“.

Zato se hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) bukvalno uselila u Srbiju i nema namjeru da se povuče i pored teških kompromitacija i afera nakon pada špijunske mreže koju je vodio njihov diplomata (obavještajac) Hrvoje Šnajder. Ponovo uspijevaju da lažima i slatkorečivošću pridobiju povjerenje dijela Srba, da ih zovu u goste, instruišu i obučavaju. Donijeli su nam na poklon i „Blokadnu kuharicu“ i naučili nas kako da blokiramo Beograd i druge gradove u Srbiji. Nije čudo što su Srbi u NDH naivno vjerovali ustašama koji su podlo pozivali cijela srpska sela na „komšijski dogovor“, a onda ih opkolili oružjem i zjverski ubijali, najčešće klanjem. Nisu tada Srbi imali nikakva iskustva, ali sada jeste pravo čudo da nakon takvih krvavih iskustava Srbi ponovo veruju i opet idu u goste i na dogovor.

Nevjerovatno je da postoje Srbi koji vjeruju i „evropskom ustaši“, Tonino Piculi, kada ih nagovara da pokrenu „Srpsko proljeće“ po uzoru na Hrvate i „Hrvatsko proljeće“. A ti Srbi, u svom neznanju, misle da im oni žele dobro. Ne znaju da je cilj „Hrvatskog proljeća“ bila nezavisna Hrvatska, bez Srba i da je baš tada pokrenut progon Srba koji se završio 20 godina kasnije. Ne znaju da su se hrvatski „proljećari“ kasnije na Zapadu udružili sa ustašama.
Ustaše su ponovo „spremne“ za novi antisrpsku avanturu, da li smo mi za odbranu?

SPREMNI ZA NOVU ANTISRPSKU AVANTURU

Zvuči nevjerovatno, ali je nesporna istina – svojim lažima i drskom revizijom istorije, ustaška agresivna propaganda zatrovala je takoreći kompletnu „hrvatsku mladež“ ali i jedan dio srpske mladosti, bilo da je u pitanju samoindoktrinacija ili lukavo podrivačko djelovanje zavrbovanih profitera koje imamo skoro na svim fakultetima. Izvršili su prodor i u druge srpske institucije, pogotovo u sudstvo i tužilaštvo. Neke je zavrbovala SOA, a neke daleko moćnije zapadne obavještajne službe, po novom zajedničkom planu „nivelisanja i rastakanja Srbije“. Zato ne treba da nas čude tako brojne pojave autošovinizma u Srbiji, gdje neki pojedinci, udruženja i stranke insistiraju da priznamo da smo genocidni i da smo samo mi krivi za sve ratove i zločine na Balkanu. Zahtijevaju da se stidimo, izvinjavamo i platimo ratne odštete, i to pred kim i kome?

Pred pravim zločincima, ratnim huškačima i moćnicima koji su ih nagovorili da pokreću ratove i čine zlo, uz obećanje da za zločine neće odgovarati i da će Srbi na kraju za sve biti krivi. Da li je moguće da smo nakon svega što smo doživjeli i preživjeli, u vrijeme kada nam se novo zlo priprema iz našeg okruženja i dalekih centara moći, u istoj mjeri toliko naivni i dobroćudni kao i kod prethodnih masovnih stradanja?

„Tompsona“ su snažno i javno podržali i pripadnici nekih drugih nacija, država i paradržava u našem okruženju. Bošnjački dio „hrvatskog cvijeća“, Šiptari, Albanci, Milov deo Crne Gore, dok se neki drugi smješkaju i podržavaju hrvatskog „umjetnika“ dok merkaju prelijepe djelove Srbije. A da li se mi pripremamo? Ne može se reći da ne radimo ništa. Dosta je urađeno u pravcu povezivanja i homogenizacije Srba na Balkanu. Snažno je pojačana i modernizovana Vojska Srbije. Ta dva ključna elementa su najjači faktori odvraćanja ludih glava od nove agresije na Srbiju ili Republiku Srpsku prema kojoj Srbija kao garant Dejtonskog sporazuma ima direktne obaveze.

Međutim, kod korekcije „ispranih mozgova“ i zavedenih, ne radi se dovoljno, kao da smo ih pustili niz vodu, a oni su nam i te kako potrebni. Oni misle da spasavaju Srbiju tako da je predaju u ruke moćnicima na Zapadu ili da će sve biti u redu ako se poklonimo i poljubimo krvavu ruku naših zlotvora, a ne znaju, niko ih nije naučio, da Srbi na Balkanu nisu ubijani zato što su nešto učinili ili što nešto nisu učinili, nego samo zato što su Srbi, radi etničkog čišćenja. Antisrpska mašinerija ponovo je „spremna“ i nemamo više vremena za moljakanja i objašnjavanja. Jednostavno rečeno, bar onaj dio te mašinerije koji je instaliran u Srbiji, mora se odmah demontirati, da ne bude kasno.