Od magičnog napitka za šamane, preko delicije rezervisane samo za članove carske dinastije Romanov, pa sve do običnih stanovnika – put čokolade od meksičkih plantaža do Rusije bio je dug i interesantan.
Sve do početka 16. vijeka, kada su se na obalu savremenog Meksika iskrcali španski konkvistadori, za postojanje kakao bobica znali su samo Asteci. Ovaj narod koristio je u prah samljevene bobice za pripremanje napitka čokolatl, čiji se naziv prevodio kao „gorka voda“.
Čokolatl – magični napitak za astečke šamane
Čokolatl su smjeli da piju samo šamani, voždovi i istaknuti vojnici – običnim smrtnicima nije bilo dozvoljeno čak ni da prilaze posudi sa napitkom. A onda su 1519. godine savremeni Meksiko posjetili general Ernan Kortez i njegovi konkvistadori, koje su domaćini ugostili napitkom.
Sa tog putovanja Španci su se vratili ne samo puni uspomena, već i punih džepova (ili džakova) kakao bobica. Uskoro je između dvije zemlje uspostavljena i kontinuirana trgovina ovom sirovinom, a Španci su počeli da eksperimentišu i izmišljaju svoje recepte čokolade.
Kako je čokolada dospjela u Rusiju
Čokolada je u Carsku Rusiju dospjela za vrijeme vladavine imperatorke Katarine Velike, pretpostavlja se sa evropskih dvorova. Vladarka je najviše voljela da pije toplu čokoladu, a istu strast prema ovom „inovativnom“ napitku dijelili su i njeni najbliži članovi porodice, saradnici i ljubavnici.
Grigorij Potemkin, jedan od aktera njenih ljubavnih afera, navodno je pio i po četiri, pet šoljica kafe ili čokolade i to uz neku šunku ili čak piletinu. Na kraju krajeva, šta je on mogao znati o tom napitku i tome kako se on konzumira, kada nije imao ko ni da ga uputi?
Sa rafova marketa pravo u književna djela
Sve do 19. vijeka čokolada je bila rezervisana samo za najimućnije stanovnike Carske Rusije, a onda su počele da se pojavljuju povoljnije alternative, poput kakao praha, za obične građane. Tada je ovaj napitak sa rafova marketa postepeno počeo da se prebacuje i u djela književnika.
Čokoladu su naručivali junaci pripovijetke „Nos“ Nikolaja Gogolja i „Dvojnika“ Fjodora Dostojevskog. U „Proljećnim vodama“ Turgenjeva vrućom čokoladom bio je napunjen čajnik, a recepti za pripremu ovog aromatičnog napitka pojavili su se i u najpopularnijoj kulinarskoj knjizi tog vremena.
Od napitka do deserta u tabli
Sve do 1828. godine čokolada se pripremala samo kao napitak – za ovaj slatkiš u čvrstom obliku zaslužan je holandski hemičar Konrad Johanes van Huten. Upravo je on, usavršavajući proizvodnju kakao praha, osmislio kako da se iz bobica kakaa dobije i ulje.
Kada bi se to ulje pomiješalo sa prahom i šećerom, dobro sjedinilo i ostavilo da se stvrdne, dobijao se proizvod koji poprilično podsjeća na današnju čokoladu. U Rusiji je čvrsta čokolada zaživjela krajem 19. vijeka, kada su se otvorile i prve veće konditorske fabrike.
(RT Balkan)
