Dok se Crna Gora i dalje suočava s izazovima stabilizacije političke scene nakon izbora 30. avgusta 2020. godine, određeni politički i parapolitički akteri ponovo pokušavaju da aktuelizuju metode stvaranja tenzija u javnom prostoru. Najnoviji povod – dodjela Trinaestojulske nagrade – poslužio je kao savršena platforma za DPS, njegove satelite i tzv. građanistički blok da pokrenu novi talas političke buke, čije su stvarne namjere daleko od zaštite ugleda nagrade ili društvenih vrijednosti.

U pozadini ove koordinisane histerije ne krije se briga za moralne standarde javnih priznanja, već potreba da se ponovo mobiliše tzv. komitski protestni potencijal, koji je bio ključni oslonac u političkoj odbrani bivše vlasti tokom njenog pada. Reanimacijom tog pokreta, kroz histerične reakcije na personalna rješenja nagrade, zapravo se pokušava ponovo uvesti atmosfera političke polarizacije, koja pogoduje strukturama naučenim da funkcionišu kroz vaninstitucionalni pritisak, a ne kroz demokratski dijalog i rezultate izbora.

Osnovni cilj ove strategije, čini se, nije samo destrukcija političkog ambijenta, već i destabilizacija sadašnjih odnosa između Pokreta Evropa Sad, ZBCG-a i Demokrata. Stvaranjem vještačke polarizacije, spinovanjem i pritiscima, DPS i njegovi sateliti pokušavaju da unesu sumnju, otvore prostor za prekompoziciju vlasti, te ponude sebe kao „neophodnog partnera“ za „stabilnost i evropski put“, retorikom koja je postala politički kliše.

U pitanju je već viđena matrica – stvaranje društvene panike, moralna histerija, ideološka ostrašćenost, te konačno pokušaj političke trgovine iza kulisa. Najveća opasnost u ovoj priči nije manipulacija javnošću, jer je ona očekivana i predvidiva – već mogućnost da politički akteri koji su obećavali prekid s praksama bivšeg režima, podlegnu pritiscima i krenu putem kompromisa koji bi devalvirao smisao političke promjene iz 2020. godine.

Ukoliko se ovakvi manevri ponovo pokažu kao uspješni, to bi značilo da Crna Gora još nije raskrstila sa praksom ucjenjivačke politike, upakovane u formu građanskog aktivizma i medijskog pritiska. A to bi, na duži rok, značilo poraz ideje suštinske demokratizacije društva – one koja počiva na odgovornosti, transparentnosti i političkom integritetu.

Tagovi