Nakon što su demonstranti juče brutalno nasrnuli na pripadnike policije u centru Podgorice, pokušavajući da silom naruše javni red i mir, očekivano — oglasili su se funkcioneri DPS-a i Evrope sad (ES), pokušavajući da od brutalnog napada naprave „miroljubivi skup“, a od legitimne reakcije policije – „nasilje nad građanima“.

Uprkos video-snimcima na kojima se jasno vidi kako demonstranti fizički nasrću na službena lica, guraju pripadnike MUP-a, a sve uz prisustvo organizovanih grupa koje su u Podgoricu stigle iz drugih gradova, DPS i ES sada pokušavaju da od nasilnika naprave žrtve.

Vrhunac političke dvoličnosti je i njihov napad na književnika Bećira Vukovića, kojeg su nazvali „fašistom“, samo zato što ne pristaje na njihovu naraciju i ima hrabrosti da javno iznosi stavove koji nisu po mjeri njihovih nalogodavaca.

Da apsurd bude veći, isti ti koji danas Vukovića nazivaju „ekstremistom“, nijednom se nijesu oglasili povodom skandaloznog koncerta Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu, gdje je više od 500.000 ljudi horski uzvikivalo ustaške i nacističke parole, pozdravljajući pjesme koje su bile zvanična pozadina zločinačkih pohoda u NDH.

Tada im, izgleda, nije smetao ni revizionizam, ni fašizam, ni otvoreni govor mržnje. Očigledno, kada se fašizam dešava u „komšiluku“ onda ostaju slijepi na tako nešto i kada pola miliona ljudi pjeva o genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima onda su to možda evropske vrijednosti i demokratija dok im je sa druge strane glavni i najveći „fašista“ jedan književnik iz Podgorice…

Jasno je da DPS i ES sve više tonu u politički amaterizam i da, u nedostatku ideja i podrške građana, pokušavaju da izazivanjem nereda i manipulacijama stvore atmosferu haosa. Ipak, Crna Gora više nije njihova privatna prćija, a institucije ove države, na čelu sa policijom, više nisu pod njihovom kontrolom.

I neka im bude jasno: narod ne zaboravlja ni 30 godina kriminala, ni pokušaje da se zemlja zapali zbog gubitka privilegija.

Tagovi