Već više od dvije nedjelje traje upadljiva tišina iz redova Demokratske partije socijalista (DPS) na jasnu i nedvosmislenu poruku iz Brisela: Evropski parlament je pozvao Crnu Goru da otvori arhive bivše jugoslovenske tajne službe (UDBA) i vojne bezbjednosti JNA, kako bi se konačno rasvijetlili zločini iz perioda komunističke represije. Međutim, umjesto podrške tom evropskom pozivu, DPS — koji se inače kune u evropski put — spušta glavu, povlači se u tišinu i pravi se da ništa nije čuo.

Zašto? Zato što bi svaki iskren i stvaran raskid sa nasleđem Komunističke partije Jugoslavije bio automatski raskid sa sopstvenom političkom prošlošću. Jer upravo je DPS nastao iz Titove KPJ. Njihovi politički očevi su ti koji su komandovali egzekucije bez suđenja, ispunjavali jame oko Nikšića i bacali ljude u bezdan Zidanog mosta, gdje je, prema brojnim istorijskim izvorima, ubijeno preko 20.000 Crnogoraca – zbog pogrešnog prezimena, političkog mišljenja ili samo zato što su bili „klasni neprijatelji“.

Danas, kada Evropska unija traži da se Crna Gora suoči sa istinom, DPS ćuti. A kad je trebalo da predlože zakon o zabrani fašističkih i nacističkih simbola — skočili su prvi, puni “antifašističkog žara”. Ali taj žar je selektivan. Nema ga kad se treba pozabaviti komunističkim simbolima pod kojima su vršena najmonstruoznija smaknuća nad sopstvenim narodom.

Da bi njihova borba protiv „fašizma“ imala smisla, DPS bi morao da pokaže dosljednost: da javno osudi sve totalitarizme — i nacizam, i fašizam, i komunizam. Ali to ne mogu. Jer bi time morali da priznaju sopstvenu krivicu, da otvore dosijee svojih političkih prethodnika i raskrste s ideologijom na kojoj su izgrađeni. A to bi bio kraj njihove mitologije.

Oni danas žele da zakonski zabrane simbole četničkog pokreta, a istovremeno veličaju komitsku ikonografiju, iako su komiti — istorijski gledano — bili saradnici italijanskog fašizma još prije Drugog svjetskog rata. Umjesto da priznaju istorijske činjenice, DPS ih selektivno koristi za dnevnopolitičke obračune.

Jer ako se otvore arhive, ako se rasvijetli istina o komunističkim zločinima, ako se raskrinka partizanska represija i UDBA mašinerija koja je ubijala ljude po noći — onda više nema prostora za „antifašističke“ bajke DPS-a. Onda će narod konačno pitati: a gdje ste bili vi dok su naši đedovi bacani u jame?

Zato ćute. Zato izbjegavaju temu. Zato nema zakona o osudi komunističkog totalitarizma. Jer bi to značilo priznanje da su decenijama živjeli i vladali u sjenci jedne krvave prošlosti koju nikad nijesu ni pokušali da osude.

Crna Gora danas ima istorijsku priliku da raskrsti sa svim oblicima totalitarizma. Ali taj korak ne može i neće doći od DPS-a. Jer istina o zločinima iz Zidanog mosta i nikšićkih jama nije kompatibilna sa njihovom partijskom prošlošću. A raskid sa tom prošlošću — za njih bi značio politički kraj.


Tagovi