Što su ovo gore zamučale, što ćuti NVO sektor i opozicija: Hrvatska nas ponižava, udara na naš suverenitet, a u Crnoj Gori muk!

Crna Gora se ovih dana suočava s još jednim bolnim podsjećanjem da deklarativna suverenost ne znači i stvarnu državnost. Dok zvanični Zagreb, posredno ili direktno, utiče na odluke u našoj zemlji – od kulturnih institucija do imenovanja javnih objekata – u Podgorici vlada muk. I to ne bilo kakav muk, već servilno, ideološki programirano ćutanje.

Dvostruki aršini: Beograd za napad, Zagreb za klečanje

NVO sektor, koji se inače ne libi da izađe na svaku konferenciju, tribinu i protest kada treba optužiti Srbiju za „hegemoniju“ i „miješanje u unutrašnje stvari“, sada ćuti. Tamo gdje su spremni da pišu tirade protiv svakog vjerskog praznika u organizaciji SPC, sada nema ni saopštenja. Kada Hrvatska svojim političkim i diplomatskim kanalima gura preimenovanje bazena, domova kulture i zahtijeva simboličku dekonstrukciju crnogorskog identiteta, iz tih istih krugova – tišina.

Da li su naši „nezavisni“ intelektualci nezavisni samo od savjesti?

Spajić i Ibrahimović: Ne DPS, nego nova škola servilnosti

Ono što su nekadašnje vlasti DPS-a radile perfidno i skriveno, današnja vlast radi otvoreno i bez zadrške. Premijer Milojko Spajić i ministar inostranih poslova Ervin Ibrahimović nisu u stanju da objasne javnosti zašto se Crna Gora ponaša kao inferiorni činovnik tuđe administracije. Kakvi su to odnosi sa „prijateljskom Hrvatskom“ u kojima se Crnoj Gori nameće istorijski revizionizam, dok se hrvatski politički vrh ponaša kao da je još 1941?

Da li iko iz vlasti može objasniti građanima Crne Gore zašto se po nalogu drugih država preimenuju ustanove koje su decenijama bile simbol crnogorske kulture i identiteta? Da li ćemo se uskoro izvinjavati što postojimo?

Gdje su „čuvari ustava“ kada Hrvatska diže ton?

Dok je Vučić za mnoge u Crnoj Gori navodni sinonim za opasnost, Milanović, Plenković i njihovi diplomatski emisari tretiraju se kao uzori demokratije. Zar ne treba ista kritička oštrica da važi za sve strane koje se miješaju u unutrašnje poslove Crne Gore? Ako je miješanje iz Beograda grijeh, onda je iz Zagreba – svetinja?

Kada je Hrvatska posljednji put kritikovana iz Crne Gore, a da to nije došlo iz usta opozicionih glasova ili nezavisnih analitičara? Gdje su sada svi oni „branioci crnogorske državnosti“, kada treba dići glas protiv pokušaja kulturne kolonizacije? Ili možda državnost važi samo kada treba udariti po pravoslavnim vjernicima i Srbima?

Suverenitet na papiru, klečanje u stvarnosti

Suverenitet se ne ogleda u broju zastava ispred Vlade, već u sposobnosti da se brane sopstvene institucije, kultura, istorija i dostojanstvo. A Crna Gora danas to ne čini. Daje svoje ustanove, ćuti na poniženja, okreće glavu od očiglednih pritisaka – jer su ti pritisci „evropski“, „zapadni“ i dolaze sa adresa koje su navodno naši prijatelji.

Neprijatelj nije onaj ko te kritikuje, već onaj ko ti uzima, a pri tom te natjera da mu još i zahvališ.

Vrijeme je da se probudimo

Nijedna država ne može dugo opstati ako nema snage da kaže „ne“. Ako se ćutanje nastavi, pitanje više neće biti „zašto ćutimo“, nego – da li nas uopšte još ima kao suverene zajednice građana koja zna ko je i šta želi biti.

Zato danas ne ćutimo.

Ne zbog nostalgije, ne zbog Beograda, ne protiv Hrvatske, već zbog Crne Gore.