Pomen na Zidanom Mostu: Ko danas napada, juče je prvi vijence polagao

U jeku hajke koja se poslednjih dana vodi protiv državnog vrha zbog prisustva pomenu stradalima na Zidanom Mostu, postavlja se jednostavno pitanje: zar se istorijska pravda i ljudsko dostojanstvo danas mjere partijskom knjižicom i trenutnim političkim raspoloženjem?

Dok pojedini mediji i samozvani borci za „antifašističku čast“ optužuju državnu vlast za, navodno, rehabilitaciju četništva, narod ne zaboravlja da je jedan od prvih koji je položio vijenac na ovom mjestu bio upravo visoki funkcioner tadašnje vlasti – Miomir Mugoša, bivši gradonačelnik Podgorice i ambasador Crne Gore u Sloveniji.

Zar tada nije bilo problema? Zar tada pomen nije vrijeđao ničija osjećanja? Ili je, možda, ono što je tada bilo smatrano civilizacijskim činom danas proglašeno za izdaju, jer to više ne odgovara političkim potrebama bivšeg režima? Zidani Most nije politička tribina – to je mjesto gdje su nevine žrtve ubijane zbog svog imena i prezimena, zbog pogrešne strane istorije koju su im drugi ispisali. Služiti pomen stradalima, bez obzira na njihovu vojnu, političku ili ideološku pripadnost, nije čin revizije istorije, već čin ljudskosti. Upravo zato je važno podsjetiti da je Miomir Mugoša, kao predstavnik iste one vlasti koju danas brane kritičari, bio među prvima koji je prepoznao važnost ovog čina. I tada nije bilo prozivki, nije bilo političke histerije – jer tada su se nacionalna pitanja gurala pod tepih, a istorija krojila prema dnevno-političkim potrebama.

Državna vlast, bez obzira na napade, pokazuje snagu i dostojanstvo upravo time što ne dozvoljava da se mjesta stradanja zaborave ili iskoriste za jeftine političke poene. Za razliku od onih koji su decenijama ćutali, danas konačno neko ima hrabrosti da kaže: pomen nije politika – pomen je pravda.