Državnički kurs Andrije Mandića razbija stare podjele!

Piše: Predrag Petrović, politički analitičar

Rezultat na lokalnim izborima u Srbiji su kod crnogorske opozicije, i njima bliskih tajkunskih medija i analitičara, dočekan sa velikim razočarenjem.
Aleksandar Vučić je godinama kritikovan od istih da na izlaznost manju od 50% uspijeva da pobjeđuje na izborima alii nedeljni izbori su pokazali da u opštinama i gradovima, koji ne slove kao njegova uporišta, je na ogromnu izlaznost uspio da ubjedljivo pobijedi.
Mjesecima se od strane opozicije u Crnoj Gori priželjkivao pad Vučića, povezujući to sa neminovanim početkom slabljenjem dijela stranaka parlamentarne većine, a njihove želje su pojedini mediji prikazivali kao gotovu stvar i podgrijavali lažnu nadu, dovođenjem ove teme do usijanja.
Pobjeda SNS-a je bila nikada ubjedljivija, a od objavljivanja zvaničnih rezultata i fijaska ,,blokadera” Aleksandra Vučića nema više ni u Vijestima ni u CDM-u, a ni u prijetnjama čelnika opozicije.
No kako se Prvoj i Drugoj familiji žuri, jer vrijeme ne radi za njih, oni sada prelaze na rezervnu opciju, a to je pokušaj da blokadama saobraćajnica, aktiviranjem ,,spavača” u parlamentarnoj većini i direktnim napadima na koaliciju ZBCG sruše parlamentarnu većinu i vrate se na vlast, ne birajući ni sredstva ni dozu poniženja koju su spremni da progutaju, samo da ostvare cilj.
Nervoza je očigledna, a napadi su usmjereni uglavnom na ministre i uspješne direktore iz koalicije ZBCG, i naravno na predsjednika Skupštine, njihovu noćnu moru.
Za manje od godinu dana od rekonstrukcije Vlade pokazalo se da Ministarstva urbanizma i uređenja prostora, turizma i saobraćaja su u vrhu po uspješnosti, a EPCG, Morsko dobro postižu istorijske rezultate. Andrija Mandić je pokazao kako se Skupština vodi i predstavlja na najznačajnijim međunarodnim adresama, njegov doprinos evropskom putu je prevazišao sva očekivanja.
Priča da se koalicija ZBCG više ne bore za ono što su obećali biračima, da više ne stavljaju na dnevni red pitanja jezika i državljanstva, da su glasanjem da ,,bataljon” od tri vojnika ode u neki NATO kamp van ratne zone, je izdaja birača, su argumenti koje bivši režim iznosi iz političke nemoći.
Iz dana u dan se ostvaruju riječi Andrije Mandića iz istorijskog govora prilikom stupanja na dužnost, kada je rekao da se do istih ciljeva može stići različitim putevima.
Cilj je naravno ostao isti, borba za poštenu, ekonomski prosperitetnu i tradicionalnu Crnu Goru, a jedini put kojim se sigurno neće ići, a koji priželjkuje bivši režim, je povratak u opoziciju pod čizmu onih koji ne žele da vide Srbe na mjestima odlučivanja i u institucijama, već kao targetirane građane koje treba držati obespravljene, nezaposlene i proglasiti ih kao remetilački faktor i kao neprijatelje države.
Mudrom i državničkom politikom Andrija Mandić je nadigrao i razočarao opoziciju. Na svaki pokušaj opozicije da nametnu teme koje dijele i slabe pozicije prosrpskih stranaka on im je odgovorio politikom pomirenja, borbe za ista prava za sve, sa proklomovana dva cilja: prvi spoljnopolitički da Crna Gora bude prva naredna članica EU, a drugi da Crna Gora bude zemlja srećnih i bogatih ljudi.
Ostvarenjem ova dva cilja sve veći broj građana će prihvatiti i realnost po pitanju jezika i državljanstva, jer ova pitanja su već dobila većinsku ratifikaciju na popisu.
Zato ne treba biti nestrpljiv i nasijedati na jeftinu priču bivšeg režima koji žele da ove važne istorijske teme budu na brzinu potrošene.
Predsjednik Skupštine je svoju dinamiku usmjerio u dva pravca. Posjete Briselu, Francuskoj, Španiji, Grčkoj, Slovenija su mjesta na kojima se bori za napredak naše države na evropskom putu, a drugi pravac je svakodnevna borba za položaj srpskog naroda i SPC, koji su već sada neuporedivo bolji nego što je to bio za vrijeme bivšega režima.
Jednom riječju on je političar sa etikom uvjerenja i državnika sa etikom odgovornosti.