Piše protojerer stavrofor Velibor Džomić

Dve značajne godišnjice Kapele Svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu koje obeležavamo ove godine trebalo bi da nas podstaknu na dublje razmišljanje o jednom od najneobičnijih hramova ne samo u Crnoj Gori nego i šire. Ne treba zaboraviti da ulazimo i u 100. godišnjicu od austrougarskog razaranja lovćenske kapele u Prvom svetskom ratu.

Njegoševa odluka da na Jezerskom vrhu na Lovćenu sagradi svoju grobnu zadužbinu i posveti je svom svetom stricu i do danas pleni pažnju znamenitih ljudi.

Mali hram na velikom Lovćenu je već punih 180 godina simbol Crne Gore, koja je, u najtežem vremenu, ostajala verna Bogu i slobodi. On je to bio, jeste i ostaje do Sudnjega dana.

Ovaj Božji hram, dva puta rušen za manje od dva veka, nije nestao iz pamćenja onih Njegoševih potomaka koji se nisu raščovečili i obezlju­dili, poklekli i potonuli, pometenogenerišli i podukljanili, obezbožili i raznjeslobili.

Preturanje, premetanje i skrnavljenje Njegoševih kostiju radi premeštanja kapele u Prvom svetskom ratu nije prekinuto do današnjeg dana.

Drugog svetskog rata, kada su posle obračuna sa sopstvenicima i njihovim imenima ostaci postao jedan od “javnih politika” u Crnoj Gori.
To je surovo potvrđeno sa zemnim ostacima Ivana Crnojevića, ktitora Crnogorske mitropolije i osnivača Cetinja, jer su ih Brozovi sledbenici decenijama, zajedno sa kostima, u najlonskom džaku po podrumu “institucije” čuvali.

Povratak Prenošenje Njegoševih ostataka na Lovćen septembra 1925.

I još uvek traje – 80 godina su bez groba i mramora zemni ostaci Svetog sveštenomučenika mitropolita Joanikija (Lipovca), 80 najboljih sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske i hiljada i hiljada Srba iz Crne Gore koji su bili verni Njegoševom zavetu, kralju i otadžbini i koji su postradali od Vezirvog do Zidang mosta.

Artiljerijsko granatiranje Lovćena s topovnjače u Boki u Prvom svetskom ratu traje duže od jednog veka.

Admiralitet Bokeljske mornarice je 18. januara 1916. godine, primaš Kostića, uputio cirkular svim bokeljskim opštinama u kome je, pored ostalog, stajalo: „Lovćen je zauzet.“ I danas se isto može kazati.

Crnu Goru treba podsećati na tu crnu vest, ali je još važnije podsećati na tople reči koje je Sveti vladika Nikolaj Žički 1925. godine, prilikom osvećenja obnovljene Njegoševe kapele na Lovćenu, rekao kralju Aleksandru Karađorđeviću: „Kleknite, Vaše veličanstvo! Nalazite se na krovu naše otadžbine!”

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)

Tagovi