Ministarka prosvjete, nauke i inovacija, Anđela Jakšić Stojanović, pokazala je još jednom apsolutnu nespremnost na društveni dijalog, odbijanje saradnje sa medijima, ali i svoje učešće u nastavku diskriminacije koja se vrši nad srpskim kulturnim identitetom u Crnoj Gori, piše portal IN4S.
Sramnim ćutanjem ministarka se odnijela potpuno neodgovorno prema pitanjima koja pogađaju identitet, prava i dostojanstvo srpskog naroda u Crnoj Gori. Ćutanje je, izgleda, postalo novi oblik državne politike i zvaničnog stava resora kojim Jakšić Stojanović upravlja ukazujući time na poražavajuće stanje koje je zadesilo crnogorski obrazovni sistem.
Naime, više puta su na zvanične adrese ministarstva elektronskim putem dostavili korektan, argumentovan, konkretan – i, što je najvažnije – upit zasnovan na stvarnom problemu. Položaj srpskog jezika u crnogorskom obrazovnom sistemu nije akademska rasprava, niti “kulturološka” margina. To je pitanje prava, pitanje ravnopravnosti, i na kraju – pitanje opstanka.
Zvanični stav ministarstva učešće u diskriminaciji
Kada ministarka obrazovanja ne odgovori na pitanje o jeziku koji govori većina građana zemlje čiju prosvjetu vodi – to više nije administrativni previd nego politička poruka. Ćutanje Anđele Jakšić Stojanović znači: srpski jezik nije dobrodošao u škole ove zemlje. Njen ignorantski odnos nači: nema ni mape puta, ni inicijative, ni volje, a nema ni smjelosti da se suoči sa odgovornošću.
Uputili su konkretna pitanja:
– Kakav je trenutni položaj srpskog jezika, ako se uopšte može govoriti o nekom položaju, prije svega u obrazovnom sistemu Crne Gore?
– Šta misli o povratku srpskog jezika kao nastavnog jezika i kao predmeta u školama, što mi vidimo kao uslov svih uslova za ukidanje jezičkog aparthejda?
– Da li postoji neka vrsta „mape puta“ po kojoj bi se srpski jezik vratio u obrazovni sistem?
– Ima li uopšte bilo kakve formalne inicijative unutar Ministarstva prosvjete koja bi se bavila ovim pitanjem, ili je ono, kao i do sada, ostavljeno na mrtvoj tački?
Odgovor nisu dobili, i time je postalo jasno da se u Crnoj Gori se i dalje sprovodi jezički aparthejd.
Državni kultur-inženjering, koji već godinama institucionalno isključuje srpski jezik iz škola, iz javnog života, iz nacionalne samosvijesti nije slučajnost – to je program. A ćutanje jedne ministarke u 2025. godini samo potvrđuje da se taj program nastavlja, samo u modernijem pakovanju.
Javna funkcija – javna odgovornost
Tragikomično je da ministarka prosvjete, koja redovno govori o „otvorenom društvu“, „evropskim standardima“ i „digitalnoj transformaciji“, nema odgovor na elementarno pitanje jednakosti. U njenom resoru, jezik koji je osnovno ljudsko pravo – tretira se kao problem. A svaki pokušaj da se otvori dijalog o tome – kao „retrogradna agenda“?
Javna funkcija podrazumjeva i javnu odgovornost. A ćutanje prema jednoj od najvećih jezičkih zajednica u državi, možemo nazvati samo jednim imenom: institucionalna diskriminacija. Odbijanje da govori o položaju srpskog jezika, o mogućim inicijativama i slično možemo shvatiti na jedan način: Jakšić Stojanović ne dozvoljava povratak srpskog jezika u škole, naprotiv – nastavlja progon srpskog jezika iz obrazovnog sistema Crne Gore.
(IN4S)
U Crnogorskim skolama uci se azbuka Crnogorskog jezika sa 32 slova, ovo je Crna Gora a ne srbija, i svi vi koji ste indoktrinirani srpstvom ste autohtoni Crnogorci koje je srpska crkva zarazila svetosavskom ideologijom!
Ovo je država Crna Gora i crnogorski je službeni jezik,a neka svako govori kako mu se sviđa! U svim republikama bivše države službeni jezik se naziva po imenu države,pa zašto bi Crna Gora bila izuzetak!