Godinama je šverc bio temelj “državne ekonomije” Crne Gore pod kontrolom uskog kruga moći okupljenog oko Mila Đukanovića. Cigarete, nafta, oružje – sve je prolazilo kroz Crnu Goru, a pojedinci iz tog sistema postajali su multimilioneri “preko noći”.
Dok su građani jedva preživljavali, dok su sankcije davile narod, režim je jačao svoju kasu uz blagoslov italijanske mafije, kako su to još 2005. godine utvrdile italijanske institucije – Uprava za borbu protiv mafije (DIA), u dokumentu koji se i danas može pronaći na njihovom zvaničnom sajtu.
Parlamentarni izbori 1996. godine, prema tom izvještaju, finansirani su prljavim novcem – što je teško krivično djelo, ali i nacionalna sramota. Đukanoviću i njegovoj mreži to nije bio grijeh, već model vladavine. Sve je funkcionisalo dok su svi ćutali. Ali danas, situacija se mijenja.
Duško Marković je prvi čovjek iz vrha bivše vlasti koji je, pred Anketnim odborom, otvoreno priznao da je država švercovala tokom devedesetih. Ne “neki ljudi” – već država. To priznanje je istorijski presedan i politička bomba. A ako Marković misli ozbiljno, onda je vrijeme da ode do kraja. Da imena padnu. Da narodu objasni ko je bio stvarni šef operacije. Da ne ostane upamćen kao saučesnik, već kao neko ko je prelomio i stao na stranu istine – makar i sa zakašnjenjem.
Sve više djeluje da je Marković dobio “signal” – možda međunarodni, možda iznutra – da počisti političku močvaru iz koje je i sam iznikao. Sukob između njega i Đukanovića nije više stvar unutarpartijskih tenzija – to je sada potencijalni obračun između istine i mafijaške tišine.
Milo Đukanović je desetljećima bio “nedodirljiv”. Danas više nije. I ako iko zna sve o tom sistemu, to je Duško Marković. Zato je sada ili nikad – ili će se razotkriti mreža kriminala koja je Crnu Goru držala kao taoca, ili ćemo ponovo gledati recikliranje starih lica i lažnih kajanja.
Vrijeme je da padne i posljednja maska.
Vrana vrani oči ne vadi.
Kako je zanimljivo. Da bi se spasili zatvora, morace jedan ili drugi otkriti sta je onaj drugi radio. Boje se jedan drugoga jer znaju sta je koji radio. A gradjanima ostaje da vide sta je dps. Jedna skupina interesa u podjeli kriminalnog bogatstva