Piše: Dr. Saša Đurović

Odgledah, načisto, delikatnu emisiju o četnicima i partizanima koja „pije vodu“ još jedino u CG. 3 na 2 bi „raspored“. S jedne strane su bili voditelj, pa nekakav istoričar, i onaj Bojović kom nos raste upravo srazmjerno lažima, ili neznanju. Ali ajd’ da ne bude da je glup nego da je u posjedu koristoljubivog sindroma Pinokio. S druge strane su bili Danilović, i Sveštenik Gojko, odmjeren, ali vidno iznerviran nepoštovanjem od strane prilično neznavenog a nadobudnog voditelja, nabusitog nerijetko. Pa ajd’ da pojasnimo neznalicama.

U najkraćem a činjenično, i krajnje lično, iskustvom moje porodice.

Đeneral Dragoljub Mihailović, Draža, komandant vojske u otadžbini, je bio De Golov intimus, odlikovan ratnim krstom, i zbog tog fakta, komunistički bravar Jožica nikad nije kročio na Francusko tle za De Golovog zemana. Upravo zbog bravarovog ogijrešenja o Đenerala, Sorbonskog đaka. Hari Truman je marta 48 odlikovao Đenerala Dražu legijom za zasluge.

Eto, Truman nije znao, a znaju tri neznavenika. Prosto je bilo mučno gledat’ upinjanje i koprcanje partizanštine kontra gerilskoga pokreta, vojske otadžbinske. Kraljeve. Trudili su se da predstave četnike baš kao komunistički neznavenici što su ih predstavljali u udžbenicima, kao krvožedne monstrume sa krvavim očima i nožem u zubima. Osjećao sam stid zbog gluposti protagonista te priče, dakle tog trojca bez kormilara, načisto neznavenog. Oči se crvene ka’ majka na roditeljski, jer su djelovali kao loši đaci, ili oni štreberi koji su učili bez razumijevanja, samo za ocjenu. Zato i znaju malo. PLevljak Bojović reče da je glavni čovjek za propagandu Đenerala Draže bio, citiram „neki Đurović“. PLevljak, tako neznaven ne zna ni ime jednoj značajnoj figuri regionalne povijesti. A taj „Neki Đurović“ je doktorirao na Sorboni, ali to Pinokio iz PLevalja ne zna, a glupost ne opravdava. Nadalje „neki Đurović“ je brat od strica mog đeda Miloša, Drobnjačkog četobaše, brata Boška Mudže Đurovića, četničkog vojvode koji je zadužio Drobnjački kraj. Jednom je spasio Dobra sela od pokolja. Đed Boško, Mudža, je ubijen od strane komunističkog nakota kod Zidanog Mosta. A moj stric Milivoje, odličan đak Nikšičke gimnazije je ubijen zajedno sa njim, na istom mjestu. Od strane komunističkog nakota. Drugi đedov brat, Bato, je prebjegao i dan danas živi u Parizu. U ex YU je došao jednom.

Sa strane moje majke, đed Jovan, kraljev intimus, i čovjek koji ga je sačekao na Kapino PoljE, a koji je neposredno potom ubijen od strane komunističkog šljama na Pandurici, nadomak Nikšića. Komunistički nakot je ubio đeda Jovana iz zasjede iza nekog krša na starom putu koji vodi ka Pg. Đed bijaše izašao iz kola, da provjeri nešto, kad je đubre komunjarsko opalilo, onako, jajarski po navici. Vidim da se odomaćio kvalifikativ „četnička bagra“ pa ga je koristila i neka budala na prethodnim izborima, pa na bazi reciprociteta nek bude komunistički nakot. Termin nakot sam prvi put susreo kod ingenioznog Andrića, tek kasnije ga je koristio Blaženopočivši Mitropolit u konstrukciji „ komunistički nakot“ Pa umjesto što se nakot ostvrio na Blaženopočivšeg Mitropolita neka tuže Nobelovca. Na tom fonu, mala  primjedba na ponašanje, i Danilovica i Sveštenika koji je, iako vidno iznerviran nepoštovanjem od strane voditelja, sačuvao smirenost, ali je učestvovao u emisiji formalno uvidjevši da nema svrhe kontraargumentima u formi koja ne baštini različitost.

ALI, kad su neznavena, indoktrinirana usta, uzela u kontext Blaženopočivšeg Mitropolita, moralo se reagovat žustrije. Pa i napustit emisiju! Tamo neki neznavenik, daje sebi za pravo da sudi o određenoj izjavi u delikatnom istorijskom momentu.. Zamisli samo. Pa eto, Radovana Karadžića bih sakrio i ja. Iz prostog razloga jer je prirodno bit jatak kumu. A baš ti Karadžići su vjekovni kumovi moje porodice, koja broji više Doktora nauka nego valjano definisan dlan prstiju ruke. A ako se neko odriče kumstva tek tako mora da shvati da ima i onih drugih, koji na kumstvo gledaju s poštovanjem i pijetetom. Kao i na istorijske fakte, svidjelo se nekom ili ne, ali istina je jedna. Da je dunja u fioci.. i da miriše.. onako kako samo dunja umije. Pa je i Kemo Monteno opjevo -dunje i kolači.. mirišu, mirišu..mirišuuu..-

 

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)

Tagovi

Pročitaj još

Čija je pobjeda?

Čija je pobjeda?
ZNAČI – VUČIĆ

ZNAČI – VUČIĆ
INSPEKTORI POARO I POHARO

INSPEKTORI POARO I POHARO