Piše: dr Petar Milatović Ostroški
Najveći dio današnjih političara shvata politiku kao podmuklu vještinu da nekome nešto otmu i da taj kome je nešto oteto ima osjećaj da mu je nešto poklonjeno, a to je veliko ništa, ali zauzvrat pokradenome je uzeto sve, pa čak i lobotomiziranom tehnikom uzeto mu je dostojanstvo, a integritet ličnosti sveden na status srećnog roba koji je zahvalan što je uopšte živ.
Na toj matrici egzistira najveći broj partija i partijskih mafija na lijevoj, desnoj strani i po sredini. Zahvaljujući tim Trojanskim konjima koji ostavljaju magareće otiske po obrazu nedužnog naroda, taj isti narod „uspješno“ hramlje na obje noge.
Sve te partije i partijske mafije međusobno su, po nalogu „Službe“, domaće i stranih, međusobno povezane kao crijeva, pretvarajući se u sektaški klub, ne dozvoljavajući da na političku površinu isplivaju principijelni, dostojanstveni, nekompromitovani, oni koji će htjeti, smjeti i umjeti da brane vitalne interese naroda.
Umjesto toga imamo bezočne manipulatore koji su ubijeđeni da narod treba da služi njima, a ne oni narodu. Ako ih neko podsjeti na tu osnovnu zakonitost, udruženi kidišu, ljubomorno čuvajući svoje feude!
Imanentno ovome i lideri naroda, odnosno predsjednici države, pripadaju po nelogičnoj „logici“ stvarnog stanja komunističko-feudalnom svijetu. Dobro znamo ko je sve i kakav bio predsjednik Crne Gore od 1945. godine do danas. Oni komunistički predsjednici bili su čuvari krvave tekovine komunističke partije, antinarodne mafije. Ova dva postkomunistička, odnosno neokomunistička predsjednika Crne Gore, produkt su komunističkog nasleđa i postali su nacionalne štetočine i politički diletanti. Jedan je oštetio državu i osiromašio narod, dovevši ga do prosjačkog štapa za 30 godina, a ovaj drugi glavinja glavom bez obzira i pameću bez cilja.
Svi su oni paradigme kakav ne treba da bude praavi predsjednik Crne Gore u kojoj riječ, poštenje, dostojanstvo, čojstvo i junaštvo predstavljaju etičke vertikale. Narod koji posjeduje takve vertikale zaslužuje dostojnog reprezenta koji će biti čvrsto naslonjen na svete zavjete časnih predaka.
Dakle, budući predsjednik Crne Gore će biti Onaj koga Bog odredi na Svetosavskoj blagorodnoj njivi, sa prostranstvom obraza ispod tri sastavljana prsta, Onaj koji u sebi čuva zakletvu kneza Lazara, uspravnost Obilićeve glave na kocu, Njegoševu mudrost, Karađorđevu odlučnost, Miloševu spremnost da skupi rasuto i ujedini razjedinjeno, Nikolajevu Svječovječnost, Justinovu svjetloumnost i Dražinu pravednost.
Samo takav će biti u stanju da pomiri posvađanu i raspolućenu Crnu Goru, u prvom stepenu, i da kasnije doprinese neminovnom istorijskom ujedinjenju vaskolikog srpskog naroda na Helmu (Balkanu) koji je danas, po Titovom testamentu, podijeljen u nekoliko paradržavnih Titovih granica koje se u dlaku poklapaju sa onim Hitlerovm okupacionim granicama iz 1941. godine.
Mnogi će se sada zaapitati: Ko je taj?!
Neki će tražiti ličnu kartu i matični broj kako bi ga denuncirali domaćim i stranim „Službama“ i zadržali uslovni mir dželata na grobu žrtve.
Odmah da budem jasan.
Budući predsjednik Crne Gore će biti Onaj kome je Istina vrhovni princip, jer Onaj ko Istini služi onako kako Bog služi grešnima, taj postaje aristokrata neba po ovozemaljskoj plakaonici i u svako doba dana i noći uživa gostoprimstvo i Boga i siromaha istovremeno, a sa tim moralnim kapitalom kupuje se cijelo nebo koje je svima nama iznad glava.
Rekoh, a vi razmislite i po svojoj savjesti odlučite kad budete birali na narednim predsjedničkim izborima!
(Slovoslovlje)
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)
