Zvučni top koji je utihnuo: Kako je opozicija u Srbiji obmanula javnost?

Prošlo je više od mjesec dana otkako je opozicija, zajedno sa organizatorima tzv. blokada i protesta, podigla medijsku prašinu tvrdnjama da je 15. marta u centru Beograda korišćen „zvučni top“ – navodno oružje za razbijanje demonstracija, opasno po zdravlje, čije korišćenje bi predstavljalo ozbiljno kršenje ljudskih prava i međunarodnih normi. Tog dana, gotovo svi opozicioni kanali, društvene mreže i pojedini portali preneli su šokantne tvrdnje, pozivajući se na „očevice“ i „stručnjake“ bez jasnih dokaza, bez zvaničnih analiza i bez ikakve odgovornosti za izrečeno.

I šta se dogodilo mjesec dana kasnije?

Ni traga ni glasa o famoznom zvučnom topu. Nema novih informacija, nema izvještaja, nema dokaza, a nema ni izvinjenja. Teme su promjenjene, fokus je preusmjeren, a javnost je – kao i mnogo puta do sada – ostavljena u oblaku konfuzije, bez odgovora. Zašto? Zato što te tvrdnje, očigledno, nisu imale nikakvo realno uporište.

Ovakva manipulacija nije nova u domaćem političkom prostoru, ali jeste opasna. Kada se plasira ozbiljna optužba bez osnova, kada se građani svesno izlažu panici i nepoverenju prema institucijama, a sve zarad kratkoročnog političkog poena, dolazimo do tačke u kojoj se borba za vlast pretvara u borbu protiv istine.

Nisu svi koji sumnjaju u vlast automatski borci za demokratiju. Isto tako, nisu svi koji protestuju protiv sistema nužno u pravu. Ali kada opozicija sebi dozvoli da koristi neistine kao političko oružje, ona gubi ono što joj je najvažnije – kredibilitet. I to ne samo pred svojim pristalicama, već i pred celokupnom javnošću kojoj se obraća.

U eri kada je poverenje građana u političke aktere na istorijskom minimumu, svesno obmanjivanje javnosti dodatno urušava ionako krhki demokratski ambijent. A tišina koja je usledila nakon pompe o „zvučnom topu“ govori dovoljno – ne samo o istinitosti tih tvrdnji, već i o onima koji su ih izrekli.

Ako opozicija zaista želi da bude alternativa, mora se ponašati odgovorno. Mora znati razliku između borbe za istinu i manipulacije. Jer istina – za razliku od laži – uvek ima tendenciju da preživi i kad sve drugo utihne. Baš kao i zvučni top koji nikada nije ni postojao.