Piše: Dr. Saša Đurović

Cijenim da sam prvi čestitao Marku Kovačeviću novi mandat, još u petak uveče, baš za vrijeme sučeljavanja na RTCG koje gledah posredstvom satelita. Izdominirao Marko, kako vele ova đeca. U realnoj je priči, prosto je. I nije „poletio“ što je jako bitno, a pogotovo što je naučio od prethodnika u toj stolici kakav ne treba bit. I onda bistar, elokventan, politički nadgrađen i pragmatičan. Dobro izbirikan moglo bi se reć’. Bilo je otužno gledat mu te neke protivkandidate, koji su prodavali nekakvu urbanu priču a sa adresom stanovanja u Kličevu npr. Dakle, budući da sam znao, da je Marko u novom mandatu, kucao sam mu, chill out, ok je to. Kako sam znao? Pa, možda ne griješe oni koji kažu da mi je posao da znam. Znao sam i da će demokrate imat lošiji rezultat. Rekao sma jednom Markovom saborcu ima od tad 20ak dana. A rekao sam i da ce „PES“ proć’ bolje, prvenstveno zahavljujući nosiocu liste. Mala je palanka, zna se kakav je ko. Pa je iole realan znao i da DPS apsolutno nema koalicioni kapacitet, te da s njima neće apsolutno niko. Pa na tom fonu, da pustimo Marka da nastavi da radi a da se prisjetimo.

Nije loše imat državu u privatnom posjedu, ajd’ da se ne lažemo. I malo ko bi bio imun na tu ponudu. Državu kakvu je bLitva imao do skoro. A imao je. Svoje sudstvo, tužilaštvo, medije, biznise, limenku, ničiju kuću. Imao je i nešto oko ptt-a i to će ga koštat’. Eto, znam, da će, neko referentan, da ga pita za ptt, al sad nije tema. Imao je Milojica i poltrone. U cg ih makar ne fali. Imao je i nevjeste, što slobodne što udate. Zna se za primjere đe ih je vamelja gurala u skute gospodaru, udate, zarad vlastitog karijernog unapređenja, ili mlađahne zarad otvaranja određenih ugostiteljskih objekata, Na Primorju npr. Dakle, nije loše imat državu k’o čobanin pašnjak. Ali pošten čojek, ta endemska vrsta, ne bi pristao na to. Rekao bi, pa to nije normalno, nije ljudski, nije u skladu sa dobrim karakterom. I naravno, takav bi u CG bio proglašen ludim, jer su tamo lud i pošten braća. U sistemima amorala i dodvorica je to tako.

Budući da imam iskustva življenja u Njemačkoj npr. mogu potvrdit da su Njemci disciplinovan narod, ali ne baš prepametan, narod ko narod.. Italijani su vispreni, prevrtljivi, Njemci ne. Imaju izraženu radnu etiku, ali od viška posla nijesu mnogo učili van institicuja i radnog mjesta. Na koncu, 1933 je Adi pobijedio lagano zahvaljujući i toj činjenici. Narod koji je dao Getea, Fihtea, Strausa, Wagnera, sve suve genije, ali generalno narod ko narod, gotovo svuda je prilično glup. Ali tamo niko ne bi pristao da ima privatnu državu. Upravo zahvaljujući Kantovom kategoričkom imperativu i radnoj etici te elementarnim moralnim postulatima koje ona podrazumijeva. I onda kad se desilo nešto slično u tamošnjem najtrofejnijem fudbalskom klubu, velika imena su fasovala robiju. Prosto, tako funkcionišu uređene države. A Crna Gora to još uvijek nije. I onda dojučerašnju predsjednicu suda, pušćenu da se slobodno kreće, advokat joj, brendirano odjeven, brani ovako „zamislite samo kako je to, ograničit’ pravo slobode kretanja na rodno joj mjesto“. Ma ajde? A zamisli samo kako je sudit po nalogu, nečasno, nepravedno, nepošteno? Odlučivat ko će bit uhapšen a ko pušten ‘nako, po sopstvenom nahođenju ili direktivi paritjskih drugara? Jesi mislio o tom? Odlučivat o nečijem životu ili smrti.. Kako je predivno kad ti drugarica branjenica kaže -ODERI!- Zamisli samo, kako je to? E to vam međunarodna zajednica nikad neće oprostit, i ponosan sam na doprinos da se ukaže na takve anomalije. Da vidite kako Musa dere jarca, kad ste u materiji „dranja“ već.

Ali opet, treba razumjet sve gubitnike od sinoć, pogotovo Milojicu, naviko da drnda, da jede, pije, sve gratis. I pevaljke je svoje im’o! A onda odjednom, blitva u šahu. Na dobro se lako naviknut pa se navikao i Milojko, no je muka na ono drugo. A bLitva je neobrazovan ali nije preglup baš. Došao u svoju čaršiju, k’o Aldin Kurić, Al Dino, u pjesmi. Da pripomogne. Zna da je pitanje trenutka kad će morat da objasni neke stvari. A onda će da se znoji, a pomoći niotkud.. Zna bLitva za jadac, ako ne u praksi a ono u teoriji, pa se priprema, za praksu. Kao nekad kad se išlo na praktičnu nastavu, u fabrike. Koje ne rade od kad ih je blitva urnis’o i doveo narod „na krepać“. A on, zamalo košarkas, napunio bisage. Ni da je dobri Mirotić i pošteni Vučević!? Iako je gotovo pa jeres stavit ga u bilo kakav kontext s tim dvojcem. Neumitna činjenica, da s dps-om neće niko govori dovoljno, za iole politički pismene. Njihovo natjecanje na bilo kojim narednim izborima svešće se na onu Hubertenovu -važno je učestvovati-. Ende.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)

Tagovi