Piše: dr Petar Milatović Ostroški
Mudri Aristotele iz Stagire, kad je, po tebi, prijateljstvo jedna duša u dva tela, zašto nisi objasnio kako i zašto prijatelj ubija prijatelja, a štedi neprijatelja, ali si bio duboko u pravu kad si rekao da je „čovjek po prirodi politička životinja“, što na najgori mogući način potvrđuju svi političari.
Odvažni Sokrate, sprdahu se s tobom da si konjska muva Atine, a ti se lijepo naruga dubini ljudske plitkoće kroz sve ove vjekove i neko treba konačno da ti podnese raport, naročito sveznajuće nezalice koje nikad nijesu čule za tvoju rečenicu: „Sad znam da ništa ne znam“!
Umni Platone, nijesi ni sanjao će dijalektika posta-ti najpodlija matematika.
Hrabri Marko Tulije Cicerone, kao da si uzalud vapio da se osnaži istina koja je potisnuta, jer je danas istina sahranjena, a laž ustoličena!
Časni Konfučije, kakva je moć filosofije kad te vjekovima ne poslušahu da svako u mladosti treba da odsiječe štap na koji će se oslanjati u starosti?
Dragi Anatole Franse, ni danas, kao ni u tvoje vrijeme hladna i gola istina ne može ništa protiv blistavih čari laži.
Vrli Fransoa Mari Arue Voltere, zbog tvoje rečenice „Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da je izgovoriš“, danas bi te demokratski izveli pred streljački stroj!
E moj Gete, sve što znaš, kao što si sam priznao, imaš da zahvališ svom neznanju, ali šta ćemo sa ostalim drugim neznanjima, koja prikazuju kao jedina znanja, a koja se gomilaju i napuniše enciklopedije kao najobičnija prašina…
Veliki Šopenhauere, zašto nisi istražio onaj deo volje koja je uslov svega u svijetu za koji ti reče da caruje zlo, a da glavnu riječ ima glupost?
Genije kosmičkih razmera Fjodore Dostojevski, ti reče da će ljepota spasiti svet, ali da si danas živ u ovom vremenu strave i užasa siguran sam da bi rekao kako će samo dobrota spasiti svet!
Grofe Lave Tolstoju, ne poslušahu te da više daju odmora jeziku nego rukama, nego zaposliše jezike da što više otrova sipaju, a ruke koriste samo kad treba nekome da iskopaju jamu, ali zato, dragi grofe, ja te jame pretvaram u bunare da se napiju, da utole žeđ, da mi ne piju krv.
Homere, u tvom svetu bogovi se slobodno mešahu sa ljudima, stajahu na različite strane, kovahu zavere i bo-riše se međusobno, a u ovom današnjem svetu dvonošci, koji se ljudima zovu, mešaju se sa raznim bogovima, razvlašćujući ih i ne primaju se na božanski poredak, staju na različite strane, kuju zavere i bore se međusobno, da bi na kraju sudili svim bogovima. Tako je to kad skotovi umisle da su bogovi!
Vilijame Šekspire, kad vidim sveznajuće neznalice kako „pametuju“ odmah ti dam za pravo da si duboko u pravu kad si tvrdio da nema većeg mraka od neznanja. Imajući ovo u vidu, lako je razumjeti jednog Johana Volfganga Getea koji reče, što je veće znanje, veće su dileme, a svi mi znamo, kao i što je Aristotel znao, da su korijeni učenja gorki, ali su plodovi slatki, pa svi mi moramo da skinemo kapu pred mudrim seljakom koji kaže isto ono što je rekao Karel Čapek – zamislite koja bi tišina nastala kada bi ljudi govorili samo o onome što znaju, kao što bi isti seljak savjetovao svoju djecu, baš kao i Rusi što ih savjetuju, učite dobre stvari, loše se uče same od sebe, i na kraju, kako reče Konfučije, pravo znanje je poznavati širinu nečijeg neznanja.
Alberte, ti reče „Samo su dve stvari beskonačne, svemir i ljudska glupost…“ Ako nisi bio siguran da je svemir beskonačan, za razliku od ljudske gluposti, zaboravio si na treću stvar – na ljudsku nezahvalnost, jer, Alberte Ajnštjane, ljudska nezahvalnost je daleko beskonačnija od ljudske gluposti i od svemira!
Demokrite, vjerovao si da su nade obrazovanih jače od bogatstva neukih, a danas neuki imaju nadu da će obrazovani uvijek biti njihove sluge bez ikakve nade.
Mudri Konfučije, vjerovao si da ubiti generala jednoj vojsci ne može ubiti ambiciju u običnom čoveku, a danas imamo sijaset generala kojima su vojske pobijene!
Aristotele, zamijeram ti što nisi bio dovoljno prozorljiv kad si tvrdio da se ljubav sastoji od jedne duše u dva tijela, kad se danas, na sramotu ove civilizacije, ljubav sastoji u jednoj duši između dva muškarca, ili dvije žene!
Kad se sjetim Pitagorinih reči da je misao ideja u prolazu, ne mogu a da ne konstatujem da je danas zdravorazumska ideja nedostižna kategorija, a smisao ideje u bezidejnosti jer i misao i ideja su danas obesmišljeni!
E moj Niče, imao si ambiciju da u deset rečenica kažeš šta drugi kažu u cijeloj knjizi, a neki drugi danas ispisaše tone knjiga prazne rečitosti i svi zajedno rekoše – NIŠTA!
Šopenhauere, bio si ubijeđen da malo ima stvari koje će ljude više odobrovoljiti nego kad im ispričamo veliku nesreću koja nas je nedavno snašla, ali me čudi da nijesi mogao pretpostaviti da će doći vrijeme da nesreće budu karakterne osobine jedne epohe.
Premudri Sokrate, ti reče da mudrost započinje u čuđenju. Danas se rijetko ko čudi jer su legalizovana naopaka čuda, pa zato sve manje ima mudrih i sve više zlehudih i ludih!
Epikure, rekao si da se bogatstvo ne mjeri materijalnim vrijednostima koje čovjek posjeduje, već čašću koju je stekao. Nisi ni sanjao da će doći vrijeme obogaćenih probisvijeta sa bogatstvom bez časti u vrhu svake vlasti!
Dragi Horacije, kad si rekao da vrijediš koliko imaš, nijesi pretpostavljao da će doći vrijeme bezvrijednih koji imaju sve!
Hegele, prije nego si umro od kolere 1831. godine napisao si da je poslušnost početak svake mudrosti. Danas skoro niko nikoga ne sluša, pa zato imamo crno carstvo ludosti!
Mnoge današnje silikonske pjevačice i glumice omrzle su me kad sam im citirao Demokritove riječi da je ljepota nešto životinjsko ukoliko nije udruženo sa umom.
Pohlepni i vlastoljubivi, vi koji bi htjeli da budete alfa i omega svega i svuda, poslušajte savjet Vilijama Foknera koji vam je poručio: „Ne trudite se samo da budete bolji od svojih savremenka, ili prethodnika. Pokušajte da budete bolji od sebe!“ Dakle, budite bolji od sebe i spasićete od sebe sve druge.
O Perikle, tvoje riječi da sloboda počiva na hrabrosti nikad nijesu shvatili oni čija sloboda počiva na kukavičluku i niko nije veći protivnik slobode od srećnih robova!
Platone, tvrdio si da je slobodan čovjek potpuno slobodan čak i u zatvoru, a danas veliki dio čovječanstva robija svojim zabludama na privremenoj slobodi.
Umni Gete, nijesi dao savjet kako da stignu do slobode oni kojima savjest nije čista i koja je zarobljena!
Aristotele, na našu žalost hoće da demantuju tvoju blagorodnu misao da je u sreći smisao i svrha života, cilj ljudskog postojanja, kad današnje čovječanstvo obiluje nesrećama, besmislima i besciljnostima!
Aristofane, tvrdio si da nema smrtnika koji bi bio potpuno srećan, kad imamo previše hodajućih mrtvaca koji su srećni na razvalinama tuđih nesreća, a to potvrđuju sve dosadašnje imperije!
Lao Ce, izgleda da su u istoriji mnogi potpuno usvojili tvoju misao da se sreća rađa iz nesreće, kad su toliko puta unesrećili ovu civilizaciju da bi oni sami bili srećni!
Peter Homans je tvrdio da tugovanje ne uništava biće, već otvara mogućnost spoznaje osnovnog razloga gubitka. Danas svi tugujemo da bismo saznali razloge i veličinu svih naših dosadašnjih gubitaka, a njih je previše, čak do te mjere da se plašim da će planeta da potone… Međutim, nadu pronalazim u Aristotelu koji je rekao da je nada san budnih, a ja bih dodao da je i beznađe ostvarena želja uzaludnih! Usput kroz vremeplov sretoh Platona koji šaputaše na uvo Vječnosti da je čovjek biće u potrazi za smislom, dok, istovremeno, vidim oko sebe kako danas čovečje negacije tragaju za besmislom kao jedinim svojim smislom. Ipak, nadam se da će nas sa stranputice uputiti na pravi put, kako je savjetovao Imanuel Kant, zvjezdano nebo iznad nas i moralni zakoni u nama kroz ljubav prema sebi i istini, ako, kako reče Dante Aligijeri, ljubav ima dvije pratilje, dobrotu i strpljivost. Uostalom, zar mudri narod nije davno rekao da je strpljeni spašeni!
Viktor Frankl je rekao da se čovjeku može mnogo uzeti, osim poslednje od ljudskih sloboda, osim prava na izbor stava, a nije ni sanjao da će današnji zombirani čovjek samome sebi uskratiti pravo na izbor stava.
Herman Hese je tvrdio da nam Bog ne šalje očaj da bi nas ubio, ali nije ni sanjao da će mnogi ubijati Boga i čak su organizovali sahrane Boga.
Vilijam Šekspir je rekao da sve što se radi iz ljuba-vi, radi se izvan dobra i zla, a danas umjesto ljubavi imamo mržnju, dobro je prognano i zlo ozakonjeno!
Platone, rekao si da je najveća izjava ljubavi ona koja se ne govori. Danas od premnogo govorenja jedno od drugog ne mogu doći do riječi i završe (za)govoranciju razlazom.
Alber Kami reče da prijateljstvo može da preraste u ljubav, a nikad ljubav u prijateljstvo. Na žalost, u većini slučajeva danas je to neprovjerljiva činjenica kad je sve manje ljubavi i prijateljstava, a sve više mržnje i neprijateljstava!
Šekspir reče da mu nije ljubila usne nego dušu. Danas najčešće ljube novčanik!
Viktor Igo je tvrdio da je ljubav beskonačno žarište u nama, a danas su se mnogi sami ugasili sagorijevajući na vatri vlastitih zabluda kroz pervezne ljubavi.
Baruh Spinoza je tvrdio da kad ljubav hoće da govori, razum mora da ćuti. Međutim, danas je daleko više nerazumnih, pa je zato ljubav morala da emigrira u vlastitu negaciju!
Marko Tulije Ciceron, jedan od najsvestranijih umova antičkog Rima, prije dvije hiljade i stotinu godina reče da je život bez prijateljstva obično ništa. Kao da je juče rekao.
Plutarh prije dvije hiljade i stočetrdeset godina reče da mu nije potreban prijatelj koji na sve klima glavom, jer to isto može da uradi i njegova sjenka. Međutim danas umjesto prijateljstva imamo samo izduženu sjenku pravog neprijateljstva. Zato bi danas Plutarh bio najusamljeniji na svijetu.
Euripid, jedan od najznačajnijih pesnika antičke tragedije, prije dvije hiljade i pet stotina godina bio je ubijeđen da prijatelji pokazuju svoju ljubav kada su vremena teška, ona nesrećna. Danas je upravo teško i nesrećno vrijeme koje obilježiše neprijatelji do neprijatelja.
Šarl Bodler, prije dvjesta i osamdeset godina, nije vidio nikakvu utjehu što je nadživio prijatelja i ostao spomenik prošlih vremena.
Dragi Publije, ovi današnji političari i njihovi trabanti prljava obraza nisu čuli za tvoju rečenicu „Bog gleda čiste ruke, ne na pune“, a ti, dragi Didro, danas bi bio optužen što si se usudio da kažeš „Čestitog čovjeka poštuju čak i oni koji to nisu“, jer danas je čestitost ote-žavajuća okolnost i svaki čestit čovjek danas je sumnjivo lice; a to je sve zato, kako je lijepo primijetio naš vrli Ciceron što „ne možemo nazvati poštenim one koji se od sramnog djela uzdržavaju zbog straha od sramote ili zakona, ili suda“!
Erazmo Roterdamski, ne mogu u potpunosti da se složim s tobom da su „Bogu najmilije budale“, jer bi u tom slučaju sve crkve bile ludnice, mada neke zaista i jesu, što je jasno i poslednjoj budali.
Molim Epikura da s onog ne dolazi na ovaj svijet jer bi bio javno obješen na sred trga samo zbog ove rečenice: „Bogatstvo se ne mjeri materijalnim vrijednostima koje čovjek posjeduje, već čašću koju je stekao“!
Dragi Aristotele, ti reče da je „nada san budnih“ i kad bi danas vaskrsnuo morao bi da kažeš da je beznađe san uzaludnih!
Dragi Konfučije, tebe bi danas proglasili retrogradnim reakcionarom zbog tvoje rečenice da „tri puta vode do mudrosti, razmišljanje – ono je najplementije; vaspitanje – ono je najlakše i iskustvo – ono je najneugodnije“, kad malo ko razmišlja, kad je premnogo nevaspi-tanih i onih koji bi bez ikakvog iskustva htjeli da vode državu.
Dragi Aristotele, bojim se da su tvoju izreku Proton pseudos, što znači – laž, prva laž, prva zabluda, pogrešna osnovna pretpostavka kao izvor svih kasnijih pogrešnih zaključaka; uzeli kao polaznu osnovu svog djelovanja: lažovi, obmanjivači, lopovi, kriminalci, ukratko rečeno političari jer oni su mahom lažovi, obmanjivači, lopovi i kriminalci. Tako je to kad ludaci pomisle da su mudraci!
E moj Sokrate, tvoju izreku „Ne živi se da se jede, već se jede da se živi“, najveći dio današnjih političara bukvalno je shvatio, jer oni nikad ne poste, već nam svako-dnevno krv piju i jedu džigerice!
Dragi Seneka, današnji političari, a u stvari grobari naroda, demantuju tvoju misao da je vladati nad sobom najveća vlast, jer oni ne samo da ne vladaju sobom nego su slučajevi za psihijatrijski konzilijum!
S druge strane, dragi Seneka, današnji političari na svom primjeru dokazuju da si bio u pravu kad si rekao, ako namjera nije poštena, djelo neće biti dobro.
S treće strane, dragi Seneka, tvoju misao da je jedino mudrost besmrtna, u potpunosti obesmišljavaju današnji političari na svom primjeru jer je njihova glupost apsolutno besmrtna!
O mudri Ovidije, ti reče „Medio tutisimus ibis“, – sredinom je najbolje ići, a današnje čovječanstvo, čast izuzecima, ide iz krajnosti u krajnost! Upozorio si „Koliko malo dječjih snova ostvari odrastao čovjek“, a danas čovjek, opet čast izuzecima, poništava sve dječje snove!
Veliki pjesniče Horacije, govorio si: „Biti mudar, to je osnov dobrog pisanja“, a danas nas čak i notorni ludaci ubjeđuju da su veliki pisci i mudraci. Ti reče: „Pero je jezik uma“, a danas su mnoga pera jezik zuluma!
Dragi Lukrecije, šta ti je trebalo da kao veliki filozof i još veći pjesnik popiješ ljubavni napitak, da od njega poludiš i izvršiš samoubistvo? Napisao si u naponu snage djelo „Ο suštini (prirodi) stvari“ (lat. De re-rum natura), najuzvišeniji i najhumaniji didaktički ep u svjetskoj književnosti koji je pružao napaćenom i zastrašenom čovječanstvu sve do u XIX vijek odlično oružje u borbi protiv vjerskih obmana i predrasuda. Ko te onda obmanuo da popiješ ljubavni napitak i zar nije bila u pitanju tvoja predrasuda o nečemu što sleduje onako kako Bog zapovijeda?
Mudri Arture, ti napisa da je: “Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima.” Međutim danas je ova bjelosvjetska pomrčina prepuna bezdušnih koji nisu sami u glavama, ali koji se i te kako zabavljaju svojim zlim mislima.
Skidam ti kapu Arture Šopenhaure zbog rečenice: „Čovjeku koji je intelektualno viši od drugih, samoća pruža duplu korist; prvu, što je sam, i drugu, što nije s drugima.” Upravo onima drugima danas je sumnjiv svako ko je intelektualno iznad njih.
Sjećam se, dragi Arture, da si napisao: „Da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati vlastitu.” Danas bi oni bez ikakve vrijednosti htjeli da vrednuju dokazane tuđe vrijednosti!
Veliki Voltere, bio si previše naivan kad si napisao „Kada Bog ne bi postojao, trebalo bi ga izmisliti!“, jer danas mnogi skotovi misle da su bogovi! Ti reče „Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš!“, a u demokraturi mnogi današnji vajni demokrati bore se do smrti da ti uskrate svaku riječ i svaku misao!
Platone, ti reče: „Pravednost je vrlina velikih ljudi.“ Kad bi danas bio živ ti bi rekao: „Nepravednost je vrlina malih ljudi!“
Kažu da si rekao: „Čovjek je biće u potrazi za smislom“. Danas bi ti rekao: „Nečovjek je biće u potrazi za besmislom!“
Dragi Cicerone, ti napisa „ Gdje to ima dostojanstva ako nema poštenja?“ Nijesi bio svjestan koliko ćeš biti prozorljiv. Kao da si ovo napisao danas, a ne prije 2128 godina. Siguran sam da bi ipak danas napisao da su otjerani u emigraciju i dostojanstvo i poštenje!
Aristotele, današnji političari potvrdili su na svojim primjerima tvoju rečenicu „čovjek je po prirodi politička životinja“! Zato su nam danas svi parlamenti zoološki vrtovi!
Platone, današnji narod i današnje političare prepoznajemo u tvoje dvije rečenice koje glase: „Mudri ljudi govore zato što imaju šta da kažu. Budale zato što moraju nešto da kažu“!
Demokrite, danas imamo previše sveznajućih neznalica jer nisu poštovali tvoju lapidarnu misao koja glasi: „Ne trudi se da znaš sve, da ne bi u svemu postao neznalica“!
Mudri Aristotele, ti reče: „Ko ne može živjeti u zajednici, ili je čak ne treba, jer je sam sebi dovoljan, i prema tome je ili zvijer ili bog“. Danas su najveći skotovi umislili da su bogovi! I svi oni Boga najčešće pominju u najsočnijim psovkama!
Časni Ludvig Andreas fon Fojerbah u ispovjednom tonu reče: „Moja prva misao bila je bog, druga duh, a treća i poslednja čovjek“, a danas je čovjek nepravdano uzdignut u lažnu božansku visinu koja je, u stvari, ljudska nizina, i takvom čovjeku bog je poslednja rupa na svirali na kojoj (ras)čovjek svira vlastiti posmrtni marš!
Publije Vergilije, ti reče da „Bog gleda čiste ruke, a ne pune“. Zaboravio si da spomeneš čist obraz, jer kad je obraz čist onda su i ruke čiste!
Pošteni Deni Didro, na svom primjeru si potvrdio vlastite riječi da čestitog čovjeka poštuju čak i oni koji to nisu!
Fransoa Mari Arue Voltere, kompletno znanje svih današnjih političara nalazi se u tvojoj upitnoj rečenici „Nije li politika zapravo samo vještina da se laže u pravi čas?“ i oni su ti svojim primjerima dali potvrdan odgovor.
Dobri Heraklite iz Efesa, imam utisak da si upravo danas, a ne prije 2600 godina, napisao da su „oči i uši zli svjedoci ako imaju varvarske duše“, jer baš danas je varvarizam najvećem dijelu čovječanstva autentična karakterna osobina.
Jurodivi Fridrih Niče, greškom si služio u pruskim snagama kao medicinski savetnik umjesto da si bio psihijatar kad si prije 150 godina napisao lapidarnu rečenicu: „Svako posjeduje upravo onoliko sujete koliko mu nedostaje razuma!“. Upravo nerazumni i sujetni dripci danas svaku državu pretvaraju u državnu stravu!
Dobri Mark Tven napisa da idealan život čine; dobri prijatelji, dobre knjige i čista savjest. Danas bi ga negirali svi koji život pretvaraju u programirani haos, lažni prijatelji koji su istinski neprijatelji, koji čitaju negaciju knjiga i kojima je savjest prljavija od mutne kaljuge na izrovanom putu.
(Odlomak iz knjige „TAMO ONI“, izdavač „Gorski vidici“, Danilovgrad 2024)
(Mišljenja i stavovi izneseni u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi portala Borba)
