Piše: dr Petar Milatović Ostroški

Diskriminacija boljeg od sebe i spletkarenje svojstveno je onima kojima je jedina sreća u tuđoj nesreći, svojstveno je, dakle, onima koji misle da jesu ono što nijesu i što nikad ne mogu biti, ni moralno, ni nacionalno, ni obrazovno.

Pretežno su to oni koji su, u našem slučaju, sve saznajne vrijednosti usvojili samo kroz titoizam kao ponižavajući antisrbisam i antihumanizam.

Oni su daleko od hristolikog pogleda na svijet, dakle oni se Boga ne boje i pred ljudima ne stide, a upravo takvi sada Boga često spominju, skoro u svakoj drugoj rečenici, a do juče su Boga spominjali samo kroz najsočnije psovke koje su postale urbane štake duhovnim i moralnim invalidima!

Žalosno je i sramotno da se upravo takvi danas guraju da budu „branitelji“ Srba, a takvi čuvaju srpske vitalne interese onako kao što koza čuva kupus, lopov vaš novac i kurva obraz svom mužu.

Po pravilu, oni su puni malicioznosti i primitivnog bezobrazluka prema svakome ko je oduvijek bio na braniku Srpstva i istine, pa im takav smeta više nego svi srpski neprijatelji!

Svaki kompromis sa takvima uvijek je na štetu onoga ko im pruži ruku, jer oni uvijek pljunu u u ispruženu i dobročiniteljsku ruku, a to čine zato što oni svaku ljudskost i korektnost shvataju kao slabost!

Kad takvi intelektualni pigmejci i moralni liliputanci primijete nekoga ko drži do prostranstva obraza ispod tri sastavljena prsta i tada, po pravilu, odmah počinju da glavinjaju glavom bez obzira i pameću bez cilja, jer obraz, poštenje, savjest, ta tri trojstva na kojima počiva integritet čovjeka i naroda, za njih su nedostižne kategorije.

Tada se svim silama trude da plasiraju najogavnije laži o onome ko drži do prostranstva obraza ispod tri sastavljena prsta i istovremeno spletkare gdje god stignu.

Podlacima, neznalicama i mediokritetima spletkarenje je jedini put do uspjeha.

Takve mi je iskreno žao jer nedorasli slabići nijesu svjesni da svojim rukama sebi pripremaju omču i poslije im je svako kriv, pa čak i na Boga hule zbog vlastitog zlopočiniteljskog života koji potroše na slugeranjstvo jednom i kasnije ostalim tiranima, da bi kao neostvarene (bez)ličnosti sada bjesomučno kidisali na one koje su do juče glorifikovali dižući ih u nebesa, a to vidimo na primjerima titoista koji sada kritikuju Tita, kao i na primjerima Đukanovićevih omladinskih aktivista kojima je on bio bog, a sada ga valjaju po blatnjavoj kaldrmi punoj njihovih ispljuvaka jer je to jedina magistrata njihovog posrnulog duha.

Ne daj Bože da se takvim skorojevićima da malo vlasti! Iz aviona bi se vidjelo da su ostali i bez mrvice časti!

Narod ima velike oči i uši. Dobro vidi ko su oni, dobro pamti ko su bili i šta su ranije radili i čuje sve ono što još nisu razglasili. Po pravilu, narod im je kriv, a bogobjažljivi narod teško je prevariti jer su diskriminatorski spletkaroši dosadili i Bogu i narodu, a Boga i narod niko u istoriji nije pobijedio, pa neće ni politikantski spletkaroški šibicari.

(Slovoslovlje)

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)

Tagovi