Akademik (HAZU), Lidija Pehar (Sarajevo) ima dva doktorata – doktorat iz pedagogije i doktorat iz psihologije. Radi kao redovni profesor UNSA (na kojem je birana u sva naučno-nastavna zvanja). I psihoterapeut je.
U tri mandata je bila prodekan za nastavu i studentska pitanja, a obavljala je i mnoge druge značajne funkcije. Bila je mentor za 12 doktorskih teza, 25 magistarskih radova (magistara nauka, a ne struke) i za stotine diplomskih (master radova).
Član je: Akademije za nauku i umjetnost, Upravnog odbora Univerziteta i dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Do sada je objavila 100 naučnih radova i 15 knjiga.
* Intervju bih započela informacijom da ćete u maju imati radionicu uživo u Baru o narcisima. Možete li reći nešto o tome?
Radionica će biti u zadnjoj sedmici maja. Ja ću biti pet dana u Baru. Jedan dan ćemo odrediti za radionicu koja će biti organizovana za sve one koji mi se prethodno jave putem mejla ([email protected]) ili mesindžera (https://www.facebook.com/lidija.pehar.37), jer treba da znaju upute prije toga. Radionice su ciklične, u smislu daljeg rada tako da ako se neko prvi put nađe tu, svakako, može sudjelovati, sa preduvjetom da pregleda par mojih videa. A tema će biti, pošto sam napisala knjigu LJubav u zagrljaju manipulatora, obrnuta od ove teme: Šta kada se otrgnemo i odemo već jednom iz kandži manipulatora? Zašto kažemo riječ kandži? Jer to nisu ruke. Jer to što osobe rade empatama u braku je, gotovo, zvjerski. A zvijer napada samo kad je gladna. Ovi napadaju stalno.
* Kako biste definisali narcizam?
Ja ne bih definiciju izdvajala. Preporučila bih ljudima da pogledaju moj video (Kako se boriti s emotivnim manipulatorima u vezama i braku (https://www.youtube.com/watch?v=avBPnW7oxrY) koji sam objavila prije devet godina i koji je mnogima pomogao da izađu iz krize… zato što sam, valjda, srcem govorila do kraja, i što su osjetili tu emociju u istini. Decidno sam opisala jednu po jednu stavku u tih pola sata šta sve kao osobine manipulator ima i kako ga prepoznati, jer manipulator je u stvari drugi naziv je narcis ili narcisoidni poremećaj, energetski vampir, ubica dječjeg lica, koji često postaje i psihopata. To Vam je veoma uvezano jedno s drugim, i jedno se u drugo pretače i slijeva.
* Kako se narcisoidnost ispoljava u romantičnim vezama?
Manipulator je uvijek u prvoj fazi kad lovi žrtvu med i mlijeko. Znači, glumac za Oskara. A onda, kaže se u narodu: Dok vabi medom hrani, a kada navabi i kruha brani. Manipulator je kao kokain. To sam opisala u videu koji gledateljstvo, odnosno Vaši pratitelji mogu, ipak je bolje tako, potražiti na Yu Tube i preslušati uživo. Znači, u romantičnim vezama se ispoljava uvijek tako da im zagorča život i da osoba, čak, izgubi smisao šta je ljubav.
* Neki partneri se zakonski razvedu, ali jedan od parnera nekad ostaje emocionalno nerazveden godinama, decenijama. Šta tačno znači biti emocionalno nerazveden? Kako prepoznati da je neko još uvijek emocionalo vezan za bivšeg partnera. Koje su dugoročne posledice emocionalne nerazvedenosti na mentalno zdravlje pojedinca? Kako emocionalna nerazvedenost može uticati na nove veze i odnose?
Emocionalna nerazvedenost. Vi ste pitali nekoliko pitanja o emocionalanoj nerazvedenosti: kako utiče na osobu, kad ode, za nove veze, itd. Tako se to stručno ne zove nego PTSP, odnosno posttraumatski stresni poremećaj nakon odlaska od manipulatora što sam najbolje opisala u videu snimanom ranije, koji sam pominjala malo prije, kao i u videu koji je sniman ove godine, negdje u januaru mjesecu pod nazivom Život nakon prekida veze ili braka sa manipulatorom (https://www.youtube.com/watch?v=ErR391alg5Y). Znači, Vi zovete pojam emocionalna nerazvedenost. Ja za taj pojam stručno i znanstveno ne znam, ali znam šta znači sve PTSP i to sam opisala, takođe, i u videima Manipulator je kao kokain (https://www.youtube.com/watch?v=94lJepgKSeQ) i Kako otići kad voliš manipulatora (https://www.youtube.com/watch?v=uMhhUmK7AUY).
* Posledice po djecu disfunkcionalnog braka.
Odgovor na to pitanje nalazi se u mom videu pod nazivom Ne želim biti ni zlatno dijete ni crna ovca! Šta želim biti? (https://www.youtube.com/watch?v=shrT1q1SwvI).
* Razni lajfkoučevi nude usluge savjetovanja i podrške preuzimajući ulogu stručnjaka za mentalno zdravlje. Koje mjere treba preduzeti da se potencijalno ranjivi pojedinci zaštite od ovih manipulatora bez diplome?
Na žalost, dopušteno je i u Srbiji, i u Hrvatskoj, djelom i u BiH, da iz raznih struka mogu postati terapeuti, ali oni nisu psihoterapeuti. LJudi koji ne znaju šta oni stvarno jesu, misle da su oni psihoterapeuti, a iza toga je neka druga istina. Oni se ne mogu zvati psihoterapeutima, niti imati licencu psihoterapeuta, ni psihologa jer nisu završili psihologiju. U stvari je više u pitanju neznanje naroda koji treba da bude kritičan i izabere koga hoće za terapeuta. Ovdje naglašavam važan momenat da u mnogim strukama koje se bave ljudima, tu spada: i medicina, i psihologija, i nastavnici, i sudije, i slično, a najgora je politika, imate otprilike 60 % ljudi koji imaju psihopatskih crta. Psihopatologija je bila tako jasna i pokazana petnaestog, a pobjedila je pravda i studenti. Ne kažem ovo zato što branim studente nego zato što oni hoće reći istinu. E, znači narod treba da otvori oči i da počne da razlikuje šta je istina, da razlikuje istine od neistine ili će i dalje čekati da neko drugi umjesto njega rješava probleme. Znači, mnogo je bolesti u našem društvu jer živimo u svijetu dualizma, i tako je u svim strukama pa zašto bi psihologija bila izuzetak. Znači, obratite pažnju koga pitate, kome otvarate srce, ko vam čuva vaša leđa u podršci, u terapiji jer vam možda taj može dati potpuno krivi odgovor ili savjet. Znači, otvorite oči. Istovremeno, rekoh, bio kouč i ako nema završenu psihologiju, ili sa završenom psihologijom, psihoterapeut može da radi niz pogreški kao što rekoh maločas, da ljudi treba da obrate pažnju kome se obraćaju.
* Vremeplov. Nosilac ste zlatne značke Univerziteta u Sarajevu kao najbolji student. Motivacija koja Vas je dovela do ovog uspjeha?
Davno je bilo kad sam ja bila najbolji student. Imala sam sve desetke. Mislim da se sad pitam da to ne bih ponovila. Mislim da je to bila jedna žestoka borba sa sobom da pokažem da ja to mogu… da moram imati sve desetke, ali nema veze bilo je, ne stidim se toga. Puno mi je veća čast bila što sam mogla prenositi znanje studentima, što su me oni, kako tvrde, zapamtili nakon četrdeset godina rada u nastavi, u učionici, i što nakon dvadeset godina kad se jave i napišu nešto duboko iz srca mene jako, jako dirne, više nego ne znam šta drugo. Sva ta neka odlikovanja, draga su mi, ne kažem da nisu. Mislim da sam ih zaslužila. Ali ovo mi je draže što živa riječ ljudi govori iz Yu Tube kad dobiju pomoć od toga ili studenata kojima pre-dam znanje. Predavanje je predati dio sebe: pre – dati. Ono što damo, i dobijemo natrag. Kad srcem damo, dobijemo uduplano.
* Vaše knjige. O čemu ste u njima pisali?
Svaka knjiga koju sam pisala, pisana je iz nekog drugog vremena i motivacije i žanra, a najviše su knjige iz dječije psihologije, ranog razvoja, dijelom iz psihopatologije, djelom iz rata, oduzeto djetinjstvo i kako su djeca rata koja su stradavala u Sarajevu u toku rata i posle rata prošla, kako su preživjela i ostala čitava ona koja su preživjela. Pisala sam iz uže struke o općim pitanjima, pri čemu sam uvijek nastojala da budem razumljiva i onim čitaocima koji ne studiraju psihologiju i pedagogiju. Trudila sam se većina knjiga da ima taj žanr. Pa sam opisvala kako se reforma igra s djecom u knjizi Psihološke posledice reforme. Pa Oduzeto djetinjstvo. Ova knjiga je nastala je poslije rata. U njoj sam htjela da dokažem mnogima koji su došli da istražuju našu djecu u Sarajevu kao eksperiment koji se desio, na žalost, u ratu (Ex post facto) – koje su posledice, jesu li sva naša djeca istraumatizirana ili pod PTSP. Ja sam se suprostavila tome. Smatram da to tako ne smije da se gleda, u stvari, da nije dobro i da nije naučno opravdano i da nisu naša djeca pod PTSP. Neka jesu. Znači, nisu sva djeca, nego samo neka, prošla takve traume koje dovode do PTSP. Mnogo djece je poginulo u Sarajevu i zbog toga sam napisala knjigu Oduzeto djetinjstvo. Pa sam napisala više knjiga iz dječje psihologije prije rata, pa Atipični oblici ponašanja kod djece i kako se razvijaju, pa Tipovi roditelja i razvoj neuronske inteligencije kod djece. Napisala sam i knjige Slobodno vrijeme mladih, pa sam napisala kako nastaju ovisnosti. Pa onda sam napisala iz specijalne pedagogije, i na kraju nekoliko knjiga o manipulaciji i manipulatorima – zadnja je LJubav u zagrljaju manipulatora. Trenutno pišem još jednu knjigu za koju se nadam da će izaći do kraja godine. Knjiga je na temu o psihoterapiji, o efektima psihoterapije, o specifičnosti psihoterapije. Pišem je, ne za psihologe, nego za ljude koji žele psihoterapiju.
Snežana Radulović (Slovoslovlje)
