Piše: dr Petar Milatović Ostroški
Društvene mreže, kao svojevrsne razbibrige, postale su idealna mjesta za vježbanje vlastitih zabluda koje, često nasilno, nasrću na zdravu pamet.
To se najbolje vidi na primjeru takozvane fejsbuk-literature koja je, u najvećem broju slučajeva, negacija književnosti.
Ona vrvi od infinitiva.
Polupismenim skribomanima padeži su često veliki njihovi daveži.
Nepoznavanje imenica, vlastitih, zajedničkih zbirnih, gradivnih, apstraktnih…, nepoznavanje roda i broja, promjena imenica po padežima; dakle bez poznavanja elementarnih gramatičkih i pravopisnih pravila, postalo je obrazac ponašanja samozvanih poeta na društvenim mrežama, a da ne govorim o potpunom nepoznavanju karakteristika i svojstava pisanog i govornog jezika (stilistike); nepoznavanju pravilnog rasporeda reči u rečenici (sintakse); a da ne spominjem skup pravila koja opisuju način stvaranja stihova (versifikaciju); kao i potpuno odsustvo osnovne samokritičnosti.
Umjesto svega toga sveznajuće neznalice se pravdaju takozvanom „umjetničkom slobodom“! Kad neko svoje neznanje i nesposobnost da stvori nešto vrijedno, počne da pravda „umjetničkom slobodom“, budite ubijeđeni da je preskočio brda pojmova prije nego se latio pera, četkice, struna ili dirki, pa ne shvata, niti će ikada moći da shvati, odgovarajuće trajne zakonitosti u svijetu umjetnosti koje svakog stvaraoca obavezuju, jer kao što morate da naučite azbuku da bi čitali, tako morate da savladate obavezujuće zakonitosti u umjetnosti da bi mogli da stvarate umjetnička djela….
Poznavaocu književnosti odmah upadaju u oči kompilacije i plagijati, čak do te mjere da bi se komotno mogla napisati dokumetntarna knjiga „Književna mafija“ na nekoliko hiljada strana, odnosno nekoliko tomova!
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)
