Bombardovanje Savezne republike Jugoslavije 1999. godine označava početak kršenja međunarodnog prava i svih međunarodno pravnih normi, ocijenio je, povodom 26. godišnjice NATO agresije, advokat i bivši sudija Goran Petronijević.

Prema njegovim riječima, tim agresivnim aktom otvorena je Pandorina kutija posle čega je NATO pakt, predvođen Sjedinjenim Američkim Državama, sproveo niz protivpravnih vojnih intervencija širom svijeta.

– Donošenje odluke da se aktivira mehanizam prinude najveće vojne sile u tom trenutku oličene u NATO paktu prema jednoj suverenoj evropskoj državi, bez odluke Savjeta bezbjednosti UN, ne može predstavljati ništa drugo nego najflagrantnije kršenje međunarodnog prava. To je momenat kada je na neki način otvorena Pandorina kutija, jer do tog trenutka gotovo da nije bilo nijedne vojne intrevencije na svijetu, a da nije postojala odluka SB UN ili makar neki pravni osnov. Od tog momenta i NATO pakt i SAD su učinile niz intervencija širom svijeta koje su imale protivpravni karakter. To što je počelo 24. marta prije 26 godina je jedan presedan na osnovu koga je kasnije došlo do niza takvih i sličnih teških prekršaja međunarodnog prava u kojima je stradalo više miliona ljudi širom planete – poručio je Petronijević za BORBU.

Na po 20 godina osuđeni NATO lideri

Petronijević nema dileme da je NATO bombardovanje 1999. godine jedna bezočna protivpravna agresija tokom koje je prouzrokovala uništavanje infrastrukture zemlje i velika stradanja civilnog stanovništva. On je posle počinjene agresije akosudija Okružnog suda u Beogradu i član sudskog vijeća učestvovao u osuđivanju lidera NATO-a i vodećih zemalja pakta zbog protivpravnog bombardovanja. Njema je, kako ističe pripala čast, da napiše osuđujuću presudu nalogodavcima tog zločinačkog čina.

Na po 20 godina tada su, u skladu Zakonikom o krivičnom postupkom, na po 20 godina bili su osuđeni tadašnji predsjednici, premijeri, ministri spoljnih poslova i odbrane SAD, Velike Britanije, Francuske i Njemačke, kao i rukovodioci sjevernoatlantske alijanse.

– Posle okončanja agresije došlo je do prikupljanja materijala o svim događajima neposredno pred sam početak, u toku i nakon bombardovanja. Okružni tužilac u Beogradu je tada podigao optužnicu protiv čelnika NATO-a tačnije protiv ukupno 12 predstavnika zemalja koje su predstavljale NATO, između ostalih Bila Klintona, Tonija Blera, Gerharda Šredera i Žaka Širaka. Pored njih, optužnicom su bili obuhvaćeni i generalni sekretar Havijer Solana i Vesli Klark kao glavnokomandujući NATO-a u tom trenutku. To su koji su se sastajali periodično i vršili odabir ciljeva koji će se gađati na teritoriji SRJ, odnosno po nečijem predlogu vjerovatno vojne komande NATO-a davali saglasnost da se po tim ciljevima dejstvuje. Bili su optuženi za više krivičnih djela, između ostalog za izazivanje agresivnog rata, narušavanje povredivosti granica, ratne zločine nad civilnim stanovništvom, upotreba zabranjenih bojevih sredstava, pokušaj ubistva predsjednika države, bombardovanjem rezidencije Slobodana Miloševića – rekao je Petronijević.

Postupak je započet 2000. godine i okončan je maksimalnim osuđujućim kazanama u tom trenutku.

– Svi su oni dobili tada maskimalne kazne zatvora od po 20 godina. Suđenje je održano u odsustvu i u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku gdje su bili ispunjeni uslovi – njima su bili dodijeljeni branioci i obaviještene ambasade. Oni su odbili da prime optužnice i kasnije presude – izjavio je advokat i podsjetio da je presuda je izazvala ozbiljnu zabrinutost na Zapadu zbog toga što su oni tačno znali što su uradili protiv jedne suverene evropske zemlje.

– Da je to tako govori i činjenica da je posle petooktobarskog prevrata u Beogradu došlo do jednog problema gdje je francuski ministar spoljnih poslova Iber Vedrin, jedan od optuženih i nepravosnažno osuđenih prvostepenom presudom, trebao da dođe u posjetu Beogradu, međutim, on je izričito tražio da se ta presuda ukine, jer pod drugačijim uslovima nije želio da svrati u Beograd – naveo je Petronijević.

Dodaje da je psole tog diplomatskog ispada Vrhovni sud Srbije nezakonito ukinuo prvostepenu presudu beogradskog Okružnog suda.

– Na brzinu se pristupilo jednoj nezakonitoj aktivnosti koju je sproveo tada Vrhovni sud Srbije i ta presuda je ukinuta pritvzakonito. Da bi kasnije saznali i da čak jedan od pet članova sudskog vijeća nije glasao za ukidanje, odnosno nije potpisao takav zapisnik i kao tako manjkavo donijeto je rješenje o ukidanju presude i pritvora, jer je uz presudu donijeto rješenje o određivanju pritvora zbog toga što je optuženima suđeno u odsustvu, jer su bili nedostupni državnim organima – prisjetio se Petronijević.

Crnogorsko tužilaštvo nikada ništa nije preduzelo

Petronijević je istakao da nadležno crnogorsko tužilaštvo, za razliku od srpskog, nikada nije pokrenulo postupak protiv NATO agresora zbog ubistva civila i pričinjavanje materijalne štete na tlu Crne Gore.

– Mi smo imali nadležnost samo za one događaje, tj. zločine koji su se dogodili na teritoriji Srbije. Za događaje na teritoriji Crne Gore nikada nije bilo suđeno, crnogorsko tužilaštvo nije podiglo opružnicu, niti su crnogorski sudovi sudili o tome. Tako da sve one civilne i vojne žrtve i materijalna šteta koja je napravljena na tlu Crne Gore nikada nije bila obuhvaćena nijednom presudom protiv izvršilaca – naglasio je Petronijević.

Nije se mastilo ni osušilo na Kumanovskom sporazumu, a zapadnjaci su znali da ga neće ispuniti

Petronijević je istakao da je Kumanovski sporazum, kojim je onončano bombardovanje, predstavlja jedna vrsta kapitulacije SRJ.

– Tu nema nikakve dileme, jer NATO je učinio ono što je učinio. On je bombardovao SRJ, tukao je koliko je mogao i postigao je svoj cilj u pravcu okupacije KiM, jer je Kumanovskim sporazumom naša vojska i policija su se povukli. Sporazum koji je kasnije je prerastao u rezoluciju 1244 Savjeta Bezbjednosti UN je imao mnogo nejasnih odredbi oko kojih se i danas sporimo, kao na primjer ona o raspoređivanju do 1.000 srpskih vojnika i policajaca na KiM-u. Međutim faktičko stanje na terenu je bilo zapravo drugačije – rekao je Petronijević.

On je podsjetio da je međunarodni faktor oličen u NATO-u i SAD-u kao najvećoj sili čija je politika bila neoliberlano-globalistička i da oni su imali jednu vrlo ružnu namjeru da se ne primijene odredbe Kumanovsog sporazuma koje im ne odgovaraju.

– To je bio apsolutno prevarantski način odnošenja u međunarodnim odnosima. Onog trenutka dok su potpisivali sporazum, dok se mastilo još nije ni osušilo oni su već znali da ga neće ispuniti i čak da će učiniti sve da ga izigraju. Nemate nijedan sporazum koji su oni potpisali i ispunili u potpunosti u poslednjih 30 godina. To se isto dogodilo i sa Dejtonskim sporazumom, Minskim sporazumima i nizom sporazuma koji su uslijedili u ovom periodu dok se odvijalo arapsko proljeće i obojenim revolucijama narušavanje suverenih država sjeverne Afrike i Bliskog istoka – poručio je Borbin sagovornik.

Liberalno-globalistička politika živi od neprekidnih konflikata

Petronijević je izjavio da je američka liberalno-globalistička politika zahtijevala neprekidne konflikte. Kako je apostrofirao, globalizam raste u konfliktima, a u miru opada.

– Sada je taj vrednosni sistem neoliberalnog globalizma pobjegao i seli se iz SAD-a gdje je u padu u Evropu i sada ovdje nama pravi problem. Mi imamo jedno od najžešćih dejstava tog neoliberalnog globalizma na ovm našim prostorima – Srbiji i Crnoj Gori, BiH, Grčkoj, Sjevernoj Makedoniji, Slovačkoj, Mađarskoj, Gruziju, Moldaviji i Rumuniji. Čitav ovaj prostor je uskomešan i doveden do te mjere da može u svakom trenutku da dođe do problema. Neoliberalni globalizam je počeo rat u Ukrajini protiv Rusije i to je ova suverenistička politika u SAD-u i priznala u nastojanjima da uspostavi mir. Ali u stanju svijesti da su taj rat već izgubili oni su počeli da prave odstupnicu i da traže druge prostore koji su nestabilni i gdje može da se izazovu sukobi – kazao je Petronijević.

Četiri stuba suverenizma stupaju na scenu

Razlika između neoliberalnog globalizma i suverenizma je u tome što je u suverenizmu država iznad korporacija, odnosno etatističko je jače od korprativnog, podvukao je Petronijević.

– U neoliberalnom globalizmu korporacije upravljaju državom i to smo mogli da vidimo u dugom vremenskom periodu u SAD-u, a evo sada to možemo vidjeti u Velikoj Britaniji i po nekim zemljama EU. Te korporacije iz domena vojnoindustrijskog, hemijskog i farmaceutskog kompleksa, kao i bankarski lobiji i veliki investicioni fondovi su donosili odluke gdje će se, kada i na koji način započeti i završiti ratovi. SAD sada idu su drugom suverenističkom politikom gdje se vrši rekocentracija moći i kapitala i reindustrijalizacija u cilju jačanja države. To jedna druga politika koja će odgovarati čitavom svijetu i naravno nama ovdje – kazao je naš sagovornik i dodao:

– Suverenizam nije ideologija, to je skup vrednosnih stavova, jer politička ideologija je mrtva i ne postoji onako kako je postojala ranije. Imate partije koje imaju različite programe a u vlasti učestvuju u potpunosti na adekvatan način kao da imaju jedan program. Njima je cilj vlast, politički programi i ideologija ne postoje. U suverenizmu se gaje četiri stuba: država, nacija, vjera i porodica i oni sve jačaju i na tim stubovima počiva suverenizam. Svaka država i vlast koja gaji te vrijednosti je suverenistička. Ali nažalost taj jedan korpus fanatika globalističkih koji se u Americi uljuljkao godinama i decenijama pravio velike probleme, on se sada seli u Evropu. Slično su i ruski neoliberali, njih oko dva miliona, nakon početka sukoba u Ukrajini pobjegli iz Rusije u inostranstvo uključujući Srbiju i Crnu Goru, međutim, njihov manevarski prostor će biti sve suženiji – zaključio je on.

Tagovi