Nadzvučni traktor

Piše: Bećir Vuković

U eri satelita, nadzvučnih aviona, borbenih, nevidljivih, koji prolijeću iznad radara, lasera, kaseta, morao bi da postoji i nadzvučni top, uostalom, postoji nadzvučni tenk, nadzvučni traktor, nadzvučni autobus, nečujni trolejbus, kao i nečujne žute podmornice, nečujna torpeda. Sve stvari zvukovi oblikuju, ne samo viljušku, zvukovi stijene cijepaju, volio bih da čujem kako objašnjavate telefon, kako glas leti od Moskve do Vašingtona, kuda se glas probija kroz karamrakove i vremenske zone.

I istovremeno kroz milione krikova i vriske koji u istom trenutku prelijeću okean, kako se zvuk nanosio na plastiku gramofonske ploče, kako snime razgovore kriminalaca, kako se uhvati i izdvoji iz nebesa, munja prvo bljecne pa osvinetli planinu pa se tek grom otkine, zagrmi i iz vedra neba.

Postoje vjetrovi koje ne čujete, ne čujete vjetrove al’ vidite vjetrove, vidite kako se savijaju grane ali ne čujete oštri sjeverac, tako je i u snu. Nijemi film uništila je muzička podloga, gledam nijemi film o dirigentu koji maše rukavom ko krilom ispred praznih stolica. Zvukovi u spirali školjke kosmičke su zvukovi, šumovi vremena u slobodnim stihovima.

Ni krilu let, ni nogom u svet, neko bi od stručnjaka iz sanua morao i izračunati koliko je putovala vijest o nadzvučnim topovima sa Terazija do Podgorice, ili do Zagreba, ili Prištine, ili Saraj’va. Kako god računali, vijest o nadzvučnim topovima najbrže je doletjela u Prištinu…

(Ivana Vukovića trebalo je nadzvučnim traktorom deportovati iz Beograda do Pive…)

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)