Piše: Bećir Vuković
A prije Beograda, Ivan Vuković svratio je u Prištinu. I zajedno sa Kurtijem, još malo ogaravio kosu. Svratio u Prištinu da se još napoji patriotizmom, a u Beogradu još i više – napumpa – pa otole da odleti u Kojevo.
Nije Piva rađala takvog pustoklasa, takvog zakašnjelog komunistu i antsrbina, ko što je glavom i kosom, Ivana Vukovića. Kose, koja od stresova raznih hibrida, na zamjerke opada, i opada….
Jedan doktor političkih nauka, poslanik druge države, miješa se u politiku i poslove druge države (sa kamenicama i živim jajima u džepovima), nije bilo još od vremena španskih boraca iz crnogorskih kamenjara, i njihovih internacionala.
(Što se Vuković još malo ne posavjetova sa Gluhonjićem, isto tako politikologom. Piši im po diplomama.)
Samo da Ivan Vuković ne potrefi Padinjak. U Padinjaku, za noć do zore, opalo bi mu i to malo kose. I, vratio bi se okrugloglavi ćelo. A Milo ga pomilovao po ćeli…
(Treba, ipak reći, da Vuković nije iz Crne Gore ponio jaja, nego ga je Kurti naoružao jajima, i poslao u Beograd..)
(Mišljenja i stavovi u rubrikama Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)
