Proslavljeni srpski glumac Branislav Lečić bio je gost Kulturnog centra Novog Sada, gdje je i održao predavanje koje će biti emitovano na Jutjub kanalu KCNS. Tom prilikom razgovarao je s direktorom Bojanom Panaotovićem, koji se zahvalio bardu srpskog glumišta što je učinio čast Kulturnom centru i došao u Novi Sad.
„S velikom radošću i zadovoljstvom očekujemo njegovo predavanje koje će se ticati studentskih gibanja, nemira, protesta od 1968, preko 91. godine kada sam ga i sam kao mladić slušao u nadahnutim govorima, pa do današnjih dana, kako bismo vidjeli šta je autentično, šta je bunt mladosti, a šta je lažna slika, jer određene stvari se moraju razlučiti“, naglasio je Panaotović.
Razgovarajući o filmskoj umjetnosti, Panaotović ističe da je kao filmofil pratio djelo Branislava Lečića kroz vrijeme, i kao najdominantniju njegovu ulogu istakao onu u Bulevaru revolucije. Pominjući Zorana Radmilovića, Semku Sokolović i druge umjetnike, Panaotović i Lečić usaglasili su se da postoje uloge i ljudi koji ostavljaju svoj pečat i nadilaze epohu.
„Veliko mi je zadovoljstvo što sam danas ovdje, jer ovo predavanje zaslužuje pažnju, a prije svega jer se radi o nečemu što nam se i trenutno dešava. Istorija i raznolikost studentskih protesta, uspješnost i sve slabosti koje se pojavljuju u tome, kao i namjere koje su nekada afirmativne, a nekada destruktivne, zahtijevaju analizu koja će nam pomoći da u sadašnjem vremenu saznamo šta se događa na ulicama naših gradova, širom Srbije“, rekao je Lečić.
Govoreći o glumačkom pozivu, objasnio je povezanost svog posla i političkog djelovanja: „Što se tiče mog profesionalnog angažmana, uvijek sam nastojao da moja glumačka profesija u zanatskom smislu bude vrhunska, jer sam neko ko uvijek daje sebe, bez obzira na to da li je u pitanju pozorište ili film. Nikada nisam stavljao svoj glumački posao ispred svog ljudskog djelanja. Moje političko djelanje vezano je za moj ljudski osjećaj da naša država mora da bude stabilna, demokratska i da uvijek štiti naše interese. Ta priča o nacionalnim interesima za mene je uvijek bila jednaka demokratiji. Demokratija i nema svoje ispunjenje ukoliko se ne oslanja na pedigre nacionalnog, jer prije svega treba da znaš ko si da bi mogao da komuniciraš s onima preko puta tebe. Moja profesija je uvijek bila u službi onog što sam smatrao važnijim. Nikada nisam bio samo glumac, već čovjek koji je nastojao da razumije narod kome pripada.“
