Piše: Luka Mandić
Koliko god se oni kojima je to jedina politička ponuda trudili da ubijede narod da Crna Gora i Srbija nemaju nikog bližeg od jedno drugog, činjenice ih svako malo, po pravilu, demantuju i iz njih ispliva ono što je prirodno i normalno.
Koju god političku stranu da držite u Crnoj Gori, kojeg god da ste „profila“, u Srbiji imate svog političkog favorita, htjeli to sebi da priznate ili ne.
Najveći „borci“ protiv uticaja Srbije u Crnoj Gori su oni koji su danas najglasniji u odbrani studentskih blokada u Srbiji.
Najveći „građanski aktivisti“ nemaju problema sa tim da pokušaju iste proteste, uz dosta manje uspjeha, preslikaju u Crnoj Gori.
Najveće „komite“ nemaju problem da javno podrže proteste u Srbiji i osude „diktatora“ iako su i u svojoj zemlji imali jednog diktatora protiv kojeg nikad nisu ustali.
Nikada u Crnoj Gori, ni među gore pobrojanim, a ni među ostalim stanovništvom nije vladalo veće interesovanje ni za jednu državu na svijetu, kao što vlada za Srbiju. To je jedan od glavnih razloga za odbranu teze da ne postoji država koja je Crnoj Gori bliža od Srbije. Pamtite li podršku nekim protestima u Hrvatskoj ili BiH? Poznajete li ikog u Crnoj Gori, a kome to nije posao, da Vam može reći ko je ministar odbrane BiH ili gradonačelnik Zagreba?
Bez obzira koliko je trenutni put Crne Gore „možda malo“ u suprotnosti sa onim kakav je taj put bio, i kakav treba da bude, bez obzira što je dostina stanovništva indoktrinirana da mrzi svaku vlast u Srbiji, bez obzira ko je na vlasti, bez obzira što mediji svakodnevno osipaju stotine tekstova pokušavajući da Crnu Goru dodatno odvoje od Srbije, uvijek se – kao po pravilu – desi neki „incident“ ili odstupanje od svakodnevnice koje u njima probudi ono što najviše zamjeraju drugima – miješanje u unutrašnja pitanja druge države.
Na kraju, možda se razlikujemo u viziji Srbije, možda se razlikujemo o mišljenju prema njenoj vlasti, možda se razlikujemo u pogledu kakvu bi Srbija poziciju trebala da drži u svijetu, možda imamo različita mišljenja o različitim političarima, ali ne mogu da sakrijem ponos kad vidim da i oni najradikalniji srbomrzci, barem deklarativno, žele dobro Srbiji i srpskom narodu gdje god on živio.
(Mišljenja i stavovi u rubrikama Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)

kako glupa kolumna hahaha može li ovo….mada sledeća može biti gluplja