Piše: dr Petar Milatović Ostroški
Danas nas na slogu pozivaju nesložni i u Boga se kunu bezbožni, a najčešće to čine: nevjerujući „vjernici“, oni koji juče nijesu znali kako crkva izgleda iznutra.
U tome prednjače komunistički „nacionalisti“; marksistički „četnici“; nevjerujući „vjernici“; neki nastavnici biologije koji su do juče djecu obnjanjivali da je čovjek postao od majmuna umjesto da su na svom primjeru podučavali djecu da je majmun postao od čovjeka; nastavnici marksizma koji sada predaju vjeronauku zahvaljujući mitu i korupciji i, i, to „i“ moglo bi da ispuni debelu knjigu o nama samima kakvi jesmo, a bolje da nijesmo!
Svi oni napadno metanišu. Od njih ne možeš da priđeš ikoni. Kad se krste čine to toliko napadno i karikaturalno, razbacujući se u širokom luku desnom rukom, a često i lijevom, kao da podučavaju Boga kako Bog treba da se krsti i kako veliki Gspod Bog treba Bogu da se moli, usput prilikom napadnog i karikaturalnog pravljenja krsta na sebi nekoga mlatnu po nosu.
Jedan mučenik se smjerno i tiho pobunio poslije primljenog udarca u nos, a ovaj veselnik glasno dreknuo: – Šta se buniš? To ti je božja kazna.
Umislio udbaško-komunjarski veselnik da je Bog!
Nedavno sam se ismijao do mile volje kad mi se jedan nevjerujući „vjernik“, žalosni veselnik, žalio kako ima problem sa tetovažom.
Nikako Dražinim likom na leđima ne može da prekrije prethodnu tetovažu sa Titovim likom u maršalskoj uniformi.
A u maštovitoj teoriji zavjere raspričao se kako njegovi preci direktno vode porijeklo od loze koja seže čak do Boga.
Poslije mi je bilo žao što sam se smijao njegovoj priči. Bog ga pozvao na raport.
Kriv je Bog za ovo, kriv je za ono. Za sve je Bog kriv. Oni nemaju nikakvu krivicu. Oni su pravednici na Titovom putu prema Kumrovcu.
Takvi nesložni i bezbožni sada su u stanju da i Boga podučavaju.
Oni su Boga prisvojili i misle da imaju tapiju na njega.
Neki Boga dodaju u porodični rodoslov.
I državljanstvo mu dodjeljuju, pa da pokažu koliko su humani prime Boga da im bude podstanar.
Ako veliki Bog ne ispuni sve prevelike želje malih ljudi sa najsitnijim dušama, tada su mali ljudi i veliki zlikovci u stanju da jednostavno istjeraju Boga iz podstanarske sobice i da od Boga naprave beskućnika.
Pri tom veselnici zaboravljaju da Bog ima nekoliko milijardi kuća u našim srcima, a mi smo, u stvari, podstanari kod Boga.
Ali, hajde dokaži ti to sveznajućim neznalicama, onima koji bi i Bogu promijenili ime ako hoće da urade nešto izvan zakona, pa lijepo Bogu tutnu u ruke smotuljak bijelog praška da ga šarne preko granice, jer ko će, pobogu, na granici Boga da kontroliše…
I umjesto planiranog profita dobiju božiju kaznu, nekome se desi ovo, nekome ono, nekome i ovo i ono i svima zajedno ode mast u propast. Tada je pamet je otežavajuća okolnost u nepametnom okruženju!
O svemu tome pišem javno iako najveći dio mojih savremenika o tome ne smije da razmišlja čak ni tajno, iako skoro svi pametuju bez pameti i sve rade kako nikad ništa pametno ne bilo urađeno.
Upravo u tom nepametnom okruženju boje se od mene, jer se ne bojim nikoga sem Boga!
Bujica njihove prazne rečitosti nemoćna je pred bedemom najrečitijeg ćutanja koje sve njih gromoglasno kazuje i istovremeno prećutkuje.
Udružuju se nesložni i bezbožni u klanove dok Istinom stojim sam iznad svih njih. Ne mogu da me dohvate. U nastupu bijesa sa bezbjedne udaljenosti pljunu na mene iznad njih i njihova pljuvačka im se vraća na njihova čela koja ostaju popljuvana, a Bog na prestolu pameti ćuti, posmatra i radi svoj posao i naravno čuva me od njih koji ne čuvaju nikoga, čak ni samog Boga!
Ne pitajte me kako se osjećam u okruženju nesložnih i bezbožnih, onih koji su u stanju da i Bogu promijene ime, da mu dodijele podstanarski status i da Boga pretvore u beskućnika.
Otkrivam vam. Osjećam se kao orao među vranama i kukavicama.
Kad vidim sve nesložne i bezbožne, gledam kroz njih. Toliko su providni da se kroz njih vidi koja im je svrha, a njihova svrha je da se prazne glave popnu do vrha, kako bi u programiranom haosu Boga pretvorili u podstanara i beskućnika.
Ali uzalud im je ta rabota kao i
ludog Ničea koji je maloumno uskliknuo „Bog je mrtav“ i dočekao da samog Fridriha Ničea Bog sahrani onog trenutka kad je odredio sam Svevišnji!
Dakle, Bog i kao podstanar i beskućnik vječiti je pobjednik!
(Mišljenja i stavovi u rubrikama Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)
