Piše: dr Petar Milatović Ostroški
Najnovija događanja na domaćoj i svjetskoj političkoj sceni daju mi za pravo da sam prije ravno 35 godina bio na najispravnijem putu od koga nisam odstupio do danas ni za milimetar.
Naime, 13. maja 1989. godine održao sam u Nikšiću predavanje svojim saradnicima u Crnoj Gori audio porukom koju ću objaviti u nastavku teksta. Tada sam dao svoj PREDLOG ZA NACRT SRPSKOG NACIONALNOG PROGRAMA i to predavanje objavljeno je u cjelini u brošuri „ZA ODBRANU NARODA“ početkom juna 1989. godine.
Zbog toga je Okružno javno tužilaštvo u Podgorici protiv mene podiglo optužnicu po čl. 133 st 1 (kazna od 3 mjeseca do 3 godine) i člana 134, st. 1 i 2 (kazna od 10 godina do smrtne kaazne – u to vrijeme smrtna kazna još nije bila ukinuta!), a RSUP Crne Gore 11. juna 1989. godine za mnom je raspisao saveznu policijsku potjernicu zbog „raspirivanja rasne i verske mržnje“ i poslije isteka petogodišnje potjernice ista je obnovljena 1994. godine, da bi me nakon isteka druge potjernice 1999. godine separatistički režim u Crnoj Gori i dalje zadržao na crnoj listi, da bih se poslije tri političke robije u otadžbini, dva preživljena atentata u emigraciji 1986. i 1991. godine, ali oba puta su atentatori odnijeti na nosilima, konačno vratio iz političke emigracije 15. juna 2020. godine, poslije 37 godina emigracije u kojoj sam ostavio duboke i časne srpske nacionalne tragove, objavivši do tada 43 knjige (sada imam 46 objavljenih!) na srpskom i njemačkom jeziku u korist Srba, od kojih su mnoge prevedene na nekoliko svetskih jezika.
U emigraciji sam organizovao je i predvodio preko 200 masovnih srpskih demonstracija u Beču, Minhenu, Njujorku u eri najgore medijske satanizacije srpskog naroda; na okruglim stolovima u inostranstvu katastrofalno sam poražavao sve srpske oponente, kao i što sam katastrofalno tri puta porazio strana pravosuđa u politički instruisanim sudskim procesima zbog mojih odbrana srpskih vitalnih interesa na 1300 predavanja u Americi, Kanadi, Australiji i svim evropskim državama. Na kraju kad mi ništa nisu mogli pokušali su da me kompromituju sa policijskom austrijskom namjetaljkom, o čemu ću uskoro objaviti dokumentarnu šokantnu knjigu u kojoj ću otkriti umiješanost nekoliko stranih obavještajnih službi kako bi mi napakostili ou očima moje čitalačke imprerija u cijelom svijetukoja proji 850 hiljada čiatalaca, dakle daleko više nego što Crna Gora ima stanovnika, ali trud im je bio uzaludan.
O mojoj elaboraciji srpskog nacionalnog programa te 1989. godine, ravno godinu dana prije pojave bilo koje stranke u Jugoslaviji, ostrašćeno napadački su pisali novinari: Ilija Lakušić, Eleonora Vecovska u „Borbi“; Savo Gregović, Momir Čabarkapa, Milovan Milovanović u „Večernjim novostima“; Fahrudim Radončić u zagrebačkog listu „Danas“, kao i mnogi drugi režimski novinari u sarajevskom „Oslobođenju“, podgoričkoj „Pobjedi“, beogradskoj „Politici“, novosadskom „Dnevniku“, skopskoj „Novoj Makedoniji“i tako dalje, kao i ustaškoj emigraciji preko „Nove hrvatske“ koju je uređvao Jakša Kušan, kasnije saborski zastupnik u hrvatskom Saboru, a izdavač tog ustaškog glasila bilo je „Hrvatsko narodno vijeće“ na čijem je čelu bio ustaša Mate Meštrović, takođe kasniji zastupnik u Tuđmanovom Saboru, inače sin Ivana Meštrovića čiji mauzolej na Lovćenu predstavlja sramotu na srpskom obrazu Crne Gore. U neopravdanoj satanizaciji uključili su i mnogi strani mediji, kao na primjer bečki mediji: „Kurir“, „Di prese“, „Profil“;kao i njemački „Frankfurter algemnajne cajtung“, zatim ostali strani mediji „Korijera del sera“, „Nujork tajms“, „Vašingoton post“, „Dejli miror“, „Pari mač“ i tako dalje.
Istovremeno redovno sam objavljivao svoje oštre komentare, braneći srpske vitalne interese, u najuticajnijim medijima srpske političke emigracije: „Amerikanskom Srbobranu“; „Srpskoj borbi“; „Slobodi“; „Belom orlu“; „Iskri“; „Našoj reči“; Suvoboru“; „Glasu kanadskih Srba“; „Srpskim vidicima“; „Istini“; „Srboslovu“; „Glasu Srba“; „Slovoslovlju“ i mnogim drugim.
Neka svaki čitalac prosudi sada gdje je moj „grijeh“ u elaboraciji srpskog nacionalnog programa.
Moje viđenje srpskog nacionalnog programa od 13. maja 1989. godine, steklo je potpuni legitimitet kod kasnijih političkih stranaka na vlasti i u opoziciji, ali sasvim je druga stvar što su bivši komunisti, kao lažni nacionalisti, sasvim neodgovorno postupili sa najodgovornijom nacionalnom problematikom.
Ovaj moj elaborat, objavljen je u brošuri „Za odbranu naroda“, Nikšić 13. maja 1989. godine predstavlja, dakle, moje predavanje iz emigracije preko audio kasete svojim simpatizerima iz nacionalnih, antikomunisitičkih i četničkih redova, koji su redovni
moji čitaoci, simpatizeri i sljedbenici, a koji su danas potpuno razočarani sa partijskim poigravanjem sudbine Srba.
Imajući to u vidu, smatram da poslije 35 godina ponovo treba aktuelizovati, jer da se postupilo onako kako sam predlagao 13. maja 1989. godine
srpsko nacionalno pitanje na Balkanu bilo bi riješeno te iste 1989. godine bez ijedne kapi prolivene krvi na bilo kojoj strani.
Umjesto da je srpska pamet postupila onako kako sam pledirao, komunistički „Srbi“ raširenih ruku su dočekivali i prostirali crvene tepihe osvjedočenim srpskim neprijateljima: Vladimiru Šeksu, Dobroslavu Paragi, Ibrahimu Rugovi, Franju Tuđmanu, Aliji Izetbegoviću i mnogim drugim separatistima i teroristima, a mene su stavili na acrnu listu sa saveznom policijskom potjernicom. Svaka čast dijelu mog naroda koji je iskopao raku sebi i potomstvu.
Na kraju, u daljem tekstu suočimo se sa činjenicama koje sam predočio 13. maja 1989. modine i objavio u brošuri «Za odbranu naroda» kja je za kratko vrijeme doživjela sedam izdanja.
Ovdje prenosim u cjelini ondašnju svoju elaboraciju, pa neka svako razmisli svpjom glavom i donese odgovarajuće zaključke
DR PETAR MILATOVIĆ OSTROŠKI: PREDLOG ZA NACRT SRPSKOG NACIONALNOG PROGRAMA
Nikšić, 13. maj 1989. godine
ZAŠTO SRPSKI NACIONALNI PROGRAM?
Onaj ko nema svoj program i cilj taj najlakše postaje ciljna meta svih manipulacija, kako na pojedinačnom tako i na kolektivnom planu.
Ako je devetnaesti vek bio vek oslobodilačkih htenja pocepanog Srpstva ispod jarma nekoliko okupatora, dvadeseti vek je, bar u ovih zadnjih 89 godina, ništa drugo do VEK SRPSKOG LUTANJA, izuzimajući zanemarljivo kratak period od 1903. do 1914. godine.
U XX veku srpski narod je vodio četiri oslobodilačka rata. U sva četiri rata bio je vojnički pobednik. Politički je poražen na kraju dva poslednja, posle prvog i drugog svetskog rata. Poražen je za zelenim stolovima iza kulisa međunarodne zavere…
Imajući ovo u vidu, kao i imajući u vidu sudbinu celokupnog srpskog potomstva, nameće se nužnost istorijske revalorizacije svih dosadašnjih puteva srpskog naroda koji su, činjenice govore, pretvoreni u najgore stranputice…
Pre nego nastavim sa ovom kratkom elaboracijom svog viđenja mogućeg rešavanja srpskog nacionalnog pitanja na Balkanu, dozvolićete mi da odgovorim na pitanje: Zašto srpski nacionalni program?
Odmah da kažem: Onaj ko nema svoj program i cilj lako postaje podložan svim manipulacijama. Ovo, razume se, odnosi se kako na pojedinca tako i na ceo narod što su komunisti i ostali internacionalisti dobro znali i imanentno tome postupali su tako, oduzevši cilj pojedincu, a kolektivu podarili besciljno lutanje do te mere da je narod postao zahvalan za podmetnuto kukavičje jaje misleći da je dobio poklon.
Iz ovoga proizilazi beskompromisno odbacivanje dogmi i razobličavanje svih oblika hipokrizije, što je, da podsetim, usavršilo zamenu teza do najcrnjeg cinizma u kojem je dželat navukao masku žrtve, a žrtva prisiljena, nelogičnom simetrijom, da nasilno primi hipoteku dželata!
Nedvosmisleno je, dakle, da se istini mora pogledati u oči…., a prava istina je da srpski narod uopšte nema jasno uobličen srpski nacionalni program koji bi bio iznad svake partije, iznad svake ideologije i iznad svake teologije!
S obzirom da u Evropi, kao i celom svetu, predstoji neminovno, čak i geopolitičko prestruktuiranje, srpski narod tu skoru crnu budućnost NE SME DOČEKATI NESPREMAN, ne sme dočekati bez jasnog srpskog nacionalnog programa koji će biti u službi vitalnih srpskih nacionalnih interesa na jednoj, i koji će biti kompatabilan sa svim međunarodnim ugovorima i konvencijama, na drugoj strani. Samo u tom slučaju može se izbeći planirani krvavi raspad države čije posledice može da snosi narod koji nikome ne sme biti kriv samo zato što je živ!
Dakle, iz svega proizilazi da srpski narod MORA IMATI JASAN SRPSKI NACIONALNI PROGRAM U OKIRU VAŽEĆIH MEĐUNARODNIH NORMI
Da odmah pojasnim. Koncept građanske države odbacujem iz prostog razloga što taj koncept predstavlja kukavičje jaje svim državotvornim nacijama koje planiraju da razore SAVREMENI SVETSKI INKVIZITORI iza kulisa anticivilizacijske zavere.
Nasuprot toj planiranoj prevari ove belosvetske pomrčine ostaje jedina zdrava alternativa – NACIONALNA DRŽAVA, dakle država većinskog naroda u kojoj sve nacionalne manjine imaju svoja PRAVA i OBAVEZE na bazi reciprociteta. Sve drugo je prevara, naročito u srpskom slučaju. A prevara je bilo previše!
Srpski narod, kao državotvorni i istorijski, mora da ima neodustajni cilj.
Neodustajni cilj je državno-pravno i teritorijalno ujedinjenje celog srpskog naroda u jednu UJEDINJENU SRPSKU DRŽAVU (USD) koja mora da obuhvati: SRBIJU (razume se, sa Vojvodinom i Kosmetom i južnom Srbijom koja se graniči sa severnom grčkom granicom), CRNU GORU, BOSNU I HERCEGOVINU, DALMACIJU, LIKU, BANIJU, KORDUN, SLAVONIJU i BARANJU.
Ovom nacionalnom cilju mora da stremi svaki Srbin pod ovom kapom nebeskom, bez obzira na buduću stranačku pripadnost i buduće političko opredelenje u okviru planiranog višepartijskog sistema!
Ovaj cilj srpskog nacionalnog programa je samo posledica prethodnih separatističkih tendencija u Sloveniji, administrativnoj Hrvatskoj i titoističkih kvazinacija (makedonske, crnogorske i muslimanske) koje su oktroisane od postojeće srpske sa ciljem dalje atomizacije srpskog nacionalnog korpusa na Balkanu i krvavog krčmljenja srpske etničke i istorijske teritorije.
S obzirom da će instrumentalizovani deo međunarodne zajednice svim silama braniti zlikovačku titoističku podelu Srba, neophodno je istaći jedini mogući princip u ovom slučaju, a to je princip KONSTITUITIVNIH NARODA!
Naime, drugu Jugoslaviju, takozvanu SFRJ, koja je po međunarodnom pravu pravni naslednik prethodne Jugoslavije, mogu na miran način da razgrade samo i isključivo KONSTITUITIVNI NARODI KOJI SU STVORILI PRVU JUGOSLAVIJU, a to su: SRBI, HRVATI i SLOVENCI, a ne nikave Titove „nacije“, crnogorska i makedonska, koje su stvorene 27 i muslimanska koja je stvorena 56 godina posle konstituisanja prve države koja je konstituisana kao KRALJEVINA SRBA, HRVATA I SLOVENACA (Kraljevina SHS) 1918. godine.
CILJEVI SRPSKOG NACIONALNOG PROGRAMA
Po mom dubokom ubeđenju srpski nacionalni program ima, ne samo jedan, već ravno osam ciljeva!
PRVI CILJ SRPSKOG NACIONALNOG PROGRAMA
Prvi cilj srpskog nacionalnog programa je trajno utemeljenje državno-pravnog i teritorijalnog ujedinjenja celog srpskog naroda na srpskoj etničkoj i istorijskoj teritoriji koju, kao takvu, priznaju u svojim u svojim delima brojni strani istorijski autoriteti upravo iz onih zemalja koje su oduvek radile protiv vitalnih srpskih nacionalnih interesa.
Taksativno nabrajanje njihovih istorijskih autoriteta koji potvrđuju srpsku autohtonost u: Srbiji, Crnoj Gori, takozvanoj Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Dalmaciji, Lici, Baniji, Kordunu, Slavoniji i Baranji, zahteva daleko širu elaboraciju, a po tom pitanju čvrste temelje je udario počivši dr LAZO KOSTIĆ, jedan od najproduktivnijih intelektualaca u srpskoj političkoje emigraciji, kao i dr SLOBODAN M. DRAŠKOVIĆ, dr SLOBODAN JOVANOVIĆ, dr NIKOLAJ VELIMIROVIĆ (budući srpski svetac!) i mnogi drugi srpski intelektualni divovi čija će imena ostati upisana zlatnim slovima u srpskoj istoriji.
Ujedinjenje srpske etničke i istorijske teritorije eliminiše mogućnost bilo kakvih ratova u budućnosti. U protivnom, SRBI ĆE MORATI U SVAKOJ GENERACIJI DA RATUJU I DA BUDU ŽRTVE! Da bi se to sprečilo Srbi moraju, baš pozivanjem na strane istorijske autoritete, da spreče
PLANIRANO SRPSKO RAZJEDINJENJE koje je licemeran zalog EVROPSKOG UJEDINJENJA pod patronatom velikonemačkog Četvrtog Rajha, Crne katoličke internacionale i finansijske mafiokratije u svetu, a sve to u cilju GEOPOLITIČKOG PRESTRUKTUIRANJA celog sveta i NEOKOLONIJALIZMA NA PROSTORU PRAVOSLAVLJA.
Zato s punim moralnim i istorijskim pravom odlučno moramo da podviknemo: NEMA I NEĆE BITI EVROPSKOG UJEDINJENJA I SRPSKOG RAZJEDINJENJA!
U ujedinjenoj Evropi svaki istorijski, državotvorni narod, mora biti ujedinjen!
Sve drugo je prevara i priprema za još jedan evropski rat koji perfidno planiraju veliki svetski inkvizitori iza kulisa anticivilizacijske zavere!
Dakle, ujedinjenje celog srpskog naroda u jednu nedeljivu UJEDINJENU SRPSKU DRŽAVU (USD)!
DRUGI CILJ SRPSKOG NACIONALNOG PROGRAMA
Drugi cilj srpskog nacionalnog programa je ujedinjenje srpskog naroda u Rumuniji i Albaniji i to na principu miroljubive političke razmene stanovništva, što je vrlo značajno kad je u pitanju pola miliona lažnih političkih emigranata iz Albanije posle 1945. godine koji, po Konvenciji UN, s obzirom da podrivaju ustavni poredak useljeničke zemlje, MORAJU BITI VRAĆENI U MATIČNU DRŽAVU ALBANIJU kako se ne bi šiptarski terorizam legalizovao na prostoru celog Balkana!
Ako se na ovaj način svetu prezentuje ovaj drugi cilj srpskog nacionalnog programa, biće kompatabilan sa svim važećim civilizacijskim normama i međunarodnim konvencijama i u tom slučaju SVET NEĆE BITI NAŠ PROTIVNIK NEGO SAVEZNIK, jer, ne treba smetnuti s uma, onaj politički emigrant koji podriva ustavni poredak Amerike, Kanade, Australije, Nemačke, Francuske, Austrije, Engleske, ili bilo koje druge države, on automatski krivično odgovara u useljeničkoj zemlji, a kasnije bude deportovan u matičnu državu. Imajući ovo u vidu, ne vidim nijedan razlog da ova država, kao jedna od članica osnivača UN 1945. godine, ne postupi u skladu sa obavezujućim standardima koji postoje u civilizovanom svetu.
TREĆI CILJ SRPSKOG NACIONALNOG PROGRAMA
Treći cilj srpskog nacionalnog programa je ZAŠTITA EVROPE OD MILITANTNOG PANISLAMSKOG DIVLJANJA KOJE JE ZAPRETILO EVROPI, ČEGA SAMA EVROPA NIJE JOŠ SVESNA, BAŠ KAO ŠTO NIJE BILA SVESNA PRE RAVNO 600 GODINA KADA SU SRBI (I SAMO SRBI!) MASOVNO IZGINULI BRANEĆI NE SAMO SEBE VEĆ I CELU HRIŠĆANSKU EVROPU i omogućili joj istorijski spas i procvat da bi u znak „zahvalnosti“ dobili evropski nož u leđa toliko puta.
Ovom prilikom treba demontirati ISLAMSKU BOMBU koja je instalirana u SRCU EVROPE, u Bosni i Hercegovini, Svetog Save dedovini.
Demontiranje ove podmetnute ISLAMSKE BOMBE moguće je samo i isključivo posle poništavanja Brozove kvazinacije „muslimanske“, jer nigde u svetu ne postoji muslimanska nacija, kao što ne postoji pravoslavna nacija, kao što ne postoji katolička nacija, kao što ne postoji protestantska nacija i tako dalje!
Isti princip se odnosi na poništavanje ostalih Brozovih „nacija“, „crnogorske“ i „makedonske“, koje je Tito oktroisao od postojeće srpske u cilju dalje atomizacije i razbijanja srpskog nacionalnog korpusa na Balkanu.
Uostalom, izjednačavanje verskog osećanja i nacionalne pripadnosti nije ništa drugo do najgori oblik fundamentalnog totalitarizma koji može da bude daleko opasniji od prethodnih totalitarizama: komunističkog i fašističkog!
ČETVRTI CILJ SRPSKOG NACIONALNOG PROGRAMA
Četvrti cilj srpskog nacionalnog programa je rušenje komunističkog sistema i pomaganje svojim primerom nacionalnom oslobođenju ostalih naroda u istočnoj Evropi, iz prostog razloga što su komunizam na istoku Evrope etablirali iza kulisa isti veliki svetski inkvizitori koji su stvorili i finansirali fašizam kako bi maroderski profitirali na morima hrišćanske krvi u celoj Evropi kroz dva svetska rata u dvadesetom veku!
Sa ovim četvrtim ciljem srpskog nacionalnog programa srpski narod može sprečiti planirani treći Drang nach Osten i srpski narod može sa ovim četvrtim ciljem srpskog nmacionalnog programa da udari TEMELJ PRAVOSLAVNOM EKONOMSKOM BLOKU koji bi bio zdrava konkurencija nezdravim ekononomskim i finansijskim institucijama.
PETI CILJSRPSKOG NACIONALNOG PROGRAMA
Peti cilj srpskog nacionalnog programa je integrisanje UJEDINJENE SRPSKE DRŽAVE (USD) u ujedinjenu Evropu, oslobođenu lihvarskih pijavica koje danas ispijaju krv svim evropskim državotvornim nacijama!
ŠESTI CILJ SRPSKOG NACIONALNOG PROGRAMA
Šesti cilj srpskog nacionalnog programa je vraćanje duga časnim precima koji nas danas kunu iz grobova do te mere da je od zaglušne kletve koraknuo i kamen, jer Srbi su jedini narod u Evropi i svetu koji sa Kosova i Metohije, najsvetije srpske tapije, preseljavaju čak i svoja groblja.
Ukoliko se zanemari ovaj šesti cilj srpskog nacionalnog programa Srbi će morati da preseljavaju svoja groblja iz svih zapadnih srpskih, prekodrinskih zemalja, a to bi bilo najsramnije doba u srpskoj istoriji u kojem bi VELIKI I ČASNI PRECI DOČEKALI DA IM NEODGOVORNO SUDE MALI I NEČASNI UNUCI, a to se ne sme dozvoliti!
SEDMI CILJ SRPSKOG NACIONALNOG PROGRAMA
Sedmi cilj srpskog nacionalnog programa je ostvarenje političkog ideala svakog pojedinca da nađe svoje mesto pod suncem koje mu pripada, dakle – nesmetan razvoj pojedinca, što je uslov napretka svake civilizovane zajednice!
OSMI CILJ SRPSKOG NACIONALNOG PROGRAMA
Osmi cilj srpskog nacionalnog programa je ONEMOGUĆABANJE SVAKE IDEOLOŠKE I TEOLOŠKE ZLOUPOTREBE SRPSKOG NARODA!
Svih ovih osam ciljeva srpskog nacionalnog programa treba realizovati primenom vrhovnog preporoditeljskog načela: HTETI, SMETI, UMETI NARODU SLUŽITI, jer onaj ko služi svom narodu onako kako Bog služi grešnima, taj postaje aristokrata neba po ovozemljskoj plakaonici i u svako doba dana i noći uživa gostoprimstvo Boga i siromaha istovremeno, a sa tim moralnim kapitalom kupuje se celo nebo koje je svima iznad glava!
Zato uskliknimo odlučno: SRPSKA TERITORIJA, SRPSKA JE TAPIJA!
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)
