Prošao je milenijum od smrti Vasilija II Bugaroubice, jednog od najznačajnijih vizantijskih careva, u čije vrijeme je Vizantija bila na svom vrhuncu.
Pripadao je Makedonskoj dinastiji, i bio jedan svestrani vladar, prije svega poznat kao izuzetan ratnik. Za istoriju Balkana, i za srpsku istoriju važan je zbog sukoba sa Samuilovim carstvom, kada je potčinio cio Balkan. Taj sukob je nosio čitavu njegovu vladavinu, iako je u njegovo vrijeme došlo i do događaja od svjetskog značaja, a to je pokrštavanje Rusa. Na taj način Vizantija je ostvarila ogroman dobitak, pridobivši u svoj kulturni krug veliku rusku državu, koja tada još uvijek nije bila moćna u onom smislu kako je doživljavamo u njenoj istoriji, ali svakako jedan veliki dobitak koji predstavlja zaokruživanje misionarskog rada Makedonske dinastije od njenog početka.
Vasilije II je vodio aktivnu politiku i na Kavkazu i protiv Arapa, i u južnoj Italiji. Bio je veliki i značajan vladar, i ova hiljadugodišnjica je prilika da se o njemu više kaže i za publiku koja nije dio stručnih krugova.
