Piše: dr Petar Milatović Ostroški
Komunizam je najveće zlo! – papagajski danas viču bivši zakleti komunisti kojima je taj isti komunizam sve dao od onoga što je od drugih oteo!
Ovdje, razumije se, nije riječ o komunizmu kao ovakvom, ili onakvom sistemu, već je riječ o prevrtljivim ljudima, dakle konvertitima, kojima su karakterne osobine: nemoralnost, dvoličnost, podmuklost, bahatost, pokvarenost, prepredenost, arogantnost, bezobzirnost, licemjernost, ljigavost, nadmenost, manipulativnost, perfidnost i ostale destrukcije na skali moralne posrnulosti.
Sećam se da sam u intervjuu beogradskom listu „Balkan-ekspres“ u septembru 1992. godine dao intervju pod naslovom „Ja koji sam oduvijek Tita prezirao moraću da ga branim od onih titoista koji su ga previše voljeli“.
Taj intervju i danas mi zlopamte svi profesionalni „Srbi“ koji nisu rasli pored ikona svojih svetaca koji označavaju njihovu krsnu Slavu nego pored slika Josipa Broza, zvanog Tito, dvostrukog zločinca, ratnog i mirnodopskog.
„Služba“ koja je stvorila sve partije i pokrete u Srbiji, Crnoj Gori i šire, to mi je upisala kao otežavajuću okolnost i svojim satelitima, partizanskim „nacionalistima“ i marksističkim „četnicima“ dala je uputstvo da se klone „Petra Milatovića Ostroškog, onog strašnog remetilačkog faktora iz emigracije“ i upravo to uputstvo „Službe“ svojim satelitima za mene je najveće moguće priznanje.
Po svjedočenju Veljka Topalovića, osnivača izdavačke kuće „Dosije“ u Beogradu koji je štampao dva reprint izdanja „Miroslavljevog jevanđelja“, kao i svjedočenjima Dušana Mrđenovića iz „Dosijea“ i Dragana Barjaktarevića, zamjenika glavnog i odgovornog urednika „Duge“, Vuk Drašković je, izlazeći iz Tanjuga, mahao šifovima sa najnovijim vijestima: „NE SA OVIM U JAVNOST JER ĆE SVE NAS POTOPITI PETAR MILATOVIĆ OSTROŠKI I NEĆE NAS BITI NA BUDUĆOJ POLITIČKOJ SCENI!“, a riječ je bilo o izvještajima o pokrenutom sudskom procesu protiv mene 11. juna 1989. godine u Podgorici koji je pokrenuo javni tužilac Vojislav Vukčević zbog mog „Predloga za nacrt srpskog nacionalnog programa“ koji je objavljen u brošuri „Za odbranu naroda“ koja je za dva mjeseca te godine doživjela sedam izdanja, a u tom „Predlogu za nacrt srpskog nacionalnog programa“ od 13. maja 1989. godine, dakle znatno prije pojave bilo koje partije u ondašnjoj Jugoslaviji, jasno sam i precizno elaborirao kako da se spriječi planirani komunistički vjersko-nacionalni građanski rat i bez kapi krvi da se završi državno-pravno i teritorijalno ujedinjenje Srba tri vjeroispovijesti (pravoslavne, katoličke i islamske), kao i Srba Mojsijevog zakona, kao i ateisti na srpskoj etničkoj i istorijskoj teritoriji koju u svojim naučnim djelima priznaju svi značajni svjetskei istorijski autoriteti.
Međutim ta moja elaboracija u startu pomutila je komuno-udbaške krvave planove da se u krvi ozvaniče administratitivne Titove granice koje se u dlaku poklapaju sa Hitlerovim granicama na Balkanu iz 1941. godine, što se kasnije i dogodilo.
Protiv mene je podignuta optužnica 11. juna 1989. godine, po članu 133 stav 1 (kazna zatvora od 3 mjeseca do tri godine) i članu 134 stav 1 i 2 (kazna se kreće od 10 godina do smrtne kazne koja još nije bila ukinuta) a republički MUP u saradnji sa saveznim raspisao je saveznu policijsku potjernicu za mnom koji sam se nalazio u emigraciji i ta potjernica je trajala pet godina da bi 1994. godine ta ista potjernica obnovljena za narednih pet godina, o čemu su svojevemeno pisali brojni novinari, od kojih izdavajam: Momira Čabarkapu, Iliju Lakušića, Sava Gregovića, Mikana Milovanvića, Fahrudina Radončića i ostali brojni udbaški novinari i novinarčići.
Savezna policijska potjernica je istekla poslije kapitulacije u Kumanovu 11. juna 1999. godine, a ja se iz emigracije slobodno vratio poslije 21 godinu, dakle 15. juna 2020. godine, kad su prestali svi razlozi za sudski postupak protiv mene, kad su državu rasparčali po Titovom i Hitlerovom testamentu.
Ondašnji udbaški strah od mene 1989. godine, dakle prije pojave bilo koje stranke u ondašnjoj Jugoslaviji, javno je artikulisao Vuk Drašković, komunistički pisar kod ustaše Špiljka, sin Vidaka Draškovića, zlikovca koji je sa Vladom Šegrtom i drugim partizanskim zlikovcima okrvavio ruke do ramena ubijajući 22 hiljade golorukih mladića na Miljevini kod Foče 1945. godine prilikom povratka golobradih i neiskusnih mladića iz Bosne u Srbiju koji su prethodno bili mobilisani za Jugoslovensku vojsku u otadžbini, a taj isti zlikovac Vidak Drašković, kako je pisalo u raznim medijima, ubio je dijete koje se popelo na njegovu trešnju u Međi (Banat) gdje je dobio kolonizaciju poslije čega je vraćen nazad u Hercegovinu.
Naime, upravo taj Vuk Drašković, udbaš sa špijunskim pseudonimom „Prenj“ bio je 1990, 1991. i kasnije nacionalni stožer po nalogu Službe državne bezbjednosti (SDB) sa samo jednim ciljem – da se precizno popišu svi monarhisti i antikomunisti u Srbiji, a sada taj isti Vuk Drašković, poslije vlastitog nacionalnog štetočinstva, postao je u Srbiji veći Šiptar od Šiptar i veći ustaša od pravih ustaša.
Žalosni Vuk Drašković je paradigma posrnulog konvertitstva, a konvertitska bratija je brojna: Vojislav Šešelj, Nenad Čanak, Čedomir Jovanović i brojni drugi u Srbiji, a kod nas u Crnoj Gori brojnu konvertitsku kolonu predvode: Milo Đukanović, Novak Kilibarda i brojni drugi, a sada se toj izdajničkoj koloni, na moju veliku žalost, priključio i moj rođeni sestrić gradonačelnik Budve Nikola Jovanović, došljak u Budvu iz Mojkovca!
Konvertitstvo bivših komunista nije više za kritiku nego za najoštriju satiru i humor. Na tom planu srpska satira i humor čekaju nove Domanoviće, Nušiće, Sterije….
Narodu nema spasa dok se god ne oslobodi komunističkih konvertita i njihovog potomstva koji sa novim dresovima rade isti zlopočiniteljski posao kao njihovi komunistički očevi, djedovi, pa čak i pradjedovi.
Pogledajte rodoslov aktuelnih mladih političara danas. Sve potomci komunista. NJih je „Služba“ rasporedila svuda sa dvostrukim ciljem: da spriječe pojavu istinskih antikomunističkih tribuna i da titular vlasti ostane u istim krvavim rukama u promijenjenim uslovima preko njihovih potomaka. Neka se svako osvrne oko sebe i neka pokuša da me demantuje, mada ima časnih izuzetaka koji nisu pravilo!
Međutim, nije sve tako crno. Evropa traži otvaranje dosijea i lustraciju. Poslije toga komunistički konvertiti neće imati šta da traže na političkom nebu u svim srpskim zemljama, mada će polovina njih završiti u zatvoru. Živi bili pa vidjeli!
Da zaključim, civilizacijska alarmna svijetla su već upaljena dolaskom Trampa na čelo Amerike. U budućnosti će se pored satiričara i humorista i djeca sprdati nečemu što se sada zove konvertitstvo bivših komunista koje uskoro čekaju zatvorske ćelije!
(Mišljenja i stavovi u rubrikama Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)
