Piše: Miomir Abović
Tu prije neki dan neki komitski portali digli su na opštu sprdnju neku funkcionerku (ili poslanicu; stvarno ne znam koja je ženina tačna funkcija u toj partiji) PES-a zato što je kazala da je posjetila Kemala Ataturka, a ustvari je, naravno, posjetila njegov mauzolej. Jezička konstrukcija koju je žena upotrijebila stvarno nije sretno izabrana i tu nema spora.
Ali znate što: kad odlučite da se nasprdavate i/ili isprdavate s nekim, onda morate više nego odlično poznavati materiju na osnovu koje se nasprdavate/isprdavate s tim nekim; u ovom slučaju ta materija su jezik i (određeni) zakoni njegovog funkcionisanja. U protivnom, vi ste ti koji vrlo lako i u sekundi možete iz pozicije predatora dospjeti u poziciju žrtve; ili, narodski rečeno, ispasti budaletina. O čemu ja to pričam? Pričam o tome da je ova žena iz PES-a zapravo upotrijebila metonimiju (da li svjesno ili ne, to ne znam).
Metonimija vam je stilska figura – a u kognitivnoj lingvistici i mnogo više od toga: uz (kognitivnu) metaforu jedan od dva glavna kognitivna mehanizma – kod koje se semantički transfer dešava na temelju bliskosti i/ili logičke veze dva pojma (za razliku od metafore kod koje se semantički transfer dešava na temelju sličnosti).
Što to znači? To znači da mi svaki dan u našoj svakodnevnoj komunikaciji upotrebljavamo na desetine metonimija a da većina (sem nas lingvista) uopšte nisu svjesni toga. Jer u primjerima kao: POPIO SAM DVIJE ČAŠE, UZEO SAM DA ČITAM ANDRIĆA, POJEO SAM PUN TANJIR, AUTOBUS NA TOJ LINIJI NE VOZI, itd. Nismo bukvalno popili čaše, uzeli da čitamo Andrića, pojeli tanjir i ne saobraća autobus, nego smo popili i pojeli nešto što je u logičkoj vezi sa čašama i tanjirom, ne čitamo bukvalno Andrića, nego neku njegovu knjigu i ne vozi autobus, nego vozač autobusa.
Sve su ovo metonimije iz naše svakodnevne komunikacije, i, ako ih malo pažljivije analizirate, nisu mnogo manje smiješne nego posjeta Kemalu Ataturku. Zato novinarčićima po raznoraznim portalima koji se nasprdavaju/isprdavaju sa ljudima na bazi neke jezičke konstrukcije savjetujem da se sami malo dodatno obrazuju kad je jezik u pitanju.
„Neće da im škodi“ – što bi kazao pokojni Lane Gutović.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
