Piše: Mitar Radonjić
,,Digla se buka i halabuka u zadnje vrijeme zbog amblema specijalne jedinice policije Crne Gore na takmičenju u Dubaiju zbog toga što se na amblemu pronašla Njegoševa kapela.
Ali, krenimo redom:
1. Svako ko ima završenu osnovnu školu, a to bi morali biti svi u Crnoj Gori jer je osnovna škola obavezna, mora znati da ta kapela, odnosno zavjetna crkva, je posvećena Svetom Petru Cetinjskom 1846-te godine, uz želju Petra II Petrovića Njegoša da u njoj bude sahranjen. Ali shodno činjenici da u Crnoj Gori postoji preko 20 hiljada kupljenih diploma nije čudno da oni koji su bježali sa časova istorije sada uz kupljene diplome vrše selektivno plasiranje istine ili što bi njihov glavni ideolog rekao – ,,prave kompromis sa istinom” da bi se obnovom
zavjetne crkve Crna Gora idselila u Čačak. Na traktoru, podrazumijeva se;
2. Pokušaj zamjene teze da je Njegoševa kapela, tj. zavjetna crkva u čast Svetog Petra Cetinjskog, zapravo zaostavština Karadjordjevića, se crpi se iz činjenice da je odlukom Svetog sinoda a na preslog mitropolita Dožića odlučeno da se zavjetna crkva obnovi i 1923-će godine, unuk crnogorskog kralja Nikole Petrovića – Aleksandar Karadjordjević ( ponavljam: UNUK KRALJA NIKOLE ) preuzima na sebe finansiranje obnove predmetne zavjetne crkve.
Dakle, u cilju ispunjenja Njegoševog zavjeta koji kaže: ,, To je moja potonja želja, koju u vas ištem da je ispunite i ako mi ne zadate Božju vjeru da ćete tako učinjet’, kako i ja hoću, onda ću ve ostaviti pred prokletstvom, a moj posljednji čas biće mi najžalostniji i tu moju žalost stavljam vami na dušu.” aleksandar Karadjordjević je obnovio zavjetnu crkvu koju je prije toga Njegoš podigao a austrijanci granatirali.
Shodno prethodnom, ispuniti Njegošev zavjet predstavlja dug istoriji i crnogorskom narodu i tradiciji a pogotovo sad kad je to najpotrebnije. Kad su temelji devijantnih politika duboke države uzdrmani i kad postoji volja ali i snaga da se vratimo sebi, tradiciji i porodici.
3. Kad smo već razlučili istorijske fakte, da se vratimo amblemu specijalnih jedinica. U vrijeme dok je istom rukovodio Veselin Veljović amblem je bio sa tom kapelom o čemu jasno govori njegova fotografija iz tog doba gdje se nalazi kapela a u pozadini crnogorska trobojka. Fotografija je javno dostupna i u prilogu je.
Elem, nakon uvodjenja nove zastave mijenja se i amblem jedinice u skladu sa politikom državnog vrha, a ta politika je nazvana ,,političkim sazrijevanjem” pa ne vidim zašto mi sad ovako ,,politički sazreli” se ne bismo vratili korijenima, sjemenu cijele priče i ispunili Njegošev zavjet!!!“
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)

Njegoseva Kapela je namjerno gadjana austrougarskom artiljerijom 1916 sa ciljem da se srusi i pogodjena je januara 1916 i austrougarski general hrvatskog porijekla Stjepan Sarkotic je za to dobio titulu Baron od Lovcena. Kapela je tada je ostecena .
Namjera je bila da se tu pravi spomenik Franju Josifu i zbog toga su Austrougari srusili kapelu do temelja avgusta 1916.
Njegoseve kosti su prebacene na Cetinje i tom prilikom neki djelovi kostiju pogubljeni koje su mjestani kasnije nalazili.
Avgusta 1918 na tenderu je odredjena i kompanija koja je trebalo da gradi novi spomenik na Lovcenu.
Septembra 1918 srpska vojska je probila solunski front i poceo je kraj Austrugarske i time njihov plan o spomeniku na Lovcenu.
Cetinjani pisu peticiju za obnovu kapele po zavrsetku rata ,kralj Aleksandar je obezbjedio novac i nasao projektanta Ivana Mestrovica za to ali Mitropolija crnogorska nije njega prihvatila nego je izabrala Arhitektu Nikolu Krasnova za projekat po kome je i radjena Kapela.
Uloga kralja Aleksandra je bil samo u tome da je obezbjedio novcana srestva i 1925 bio na otvaranje Kapele kao kralj drzave SHS i direktni potomak Petrovica po majci Zorki koja je bila cerka kralja Nikole.