Lečić za BORBU: Glumci se ne snalaze dobro u politici, bez promišljanja se zalijeću i zato često ispadnu „korisni idioti“

Politika je teren na kojem se glumci ne snalaze dobro, ocijenio je za BORBU glumac Branislav Lečić.

Prema njegovom mišljenju, uloga glumaca je oduvijek bila da se u ime dobra učini nešto, ali da često u toj namjeri ispadnu „korisni idioti“ ili „monete za potkusurivanje“.

– Nisu glumci ljudi koji žele nekom nešto zlo, bar ne svjesno, ali da često ispadamo korisni idioti to je tačno, kao i većina ljudi na našim prostorima. I ja sam bio u istoj ulozi. Nisam ja mnogo šta dobro doživio petljajući se ili učestvujući u politici, bez ozbira na iskrenost i spontansot, baš zato što nisam imao ozbiljne i lukrativne želje nego ozbiljnu zainteresovanost da nam društvo i život bude bolji. To je koristan put da ga prođeš, ali ako se iz toga na vrijeme izvučeš. Mehanizam propagande je takav da te uvijek prozovu na to da iz dobrih namjera praviš put do pakla, a da to često i ne znaš – naveo je Lečić.

Kako je naglasio, glumci ne promišljaju dovoljno duboko o politici.

– Suviše se zalijeću, kao i većina ljudi. Mnogo više drugi vrednuju glumce i njihov rad, jer su na medijima i dostupni u tom smislu, nego što su oni sami spremni da prepoznaju vrijeme u kojem žive. Nemaju ni vremena, ni volje, a ponekad ni pameti da se uključe u razmišljanja u cjelini. Ne postoji mogućnost da protumačite tačno ono što se zbiva kod nas ako ne ispratite ono što se dešava u svijetu – naveo je Lečić.

On je podvukao da su glumci u potpunosti usvojili prozapadano-liberalni pogled na svijet, baš kao i ostali članovi srpske elite koji su stacionirani u resorima kulture i obrazovanja.

– Kada si ti na takvim pozicijama i kada usvojiš te vrijednosti onda se ponašaš po programu zapadnog načina ponašanja. Ovo što se sada dešava je program i taj program je takođe pokazao da se moja branša navukla, iako su obični ljudi prepoznali o čemu se radi i naravno posebni rijetki intelektualci koji su politički edukovani i koji nisu slijepi kod očiju ili osjećaju uzročno posljedičnu vezu. Glumci su se navukli misleći da su izuzetno slobodni i liberalni. Svima nama fali realnost. Mi smo zarobljeni u određene kalupe u balonima u kojima mislimo da smo realni. Krećemo se u zadatim okvirima, društvima i medijima kojima pripadamo, jer smo se tu prepoznali i osjećamo se privilegovano – ocijenio je Lečić.

Našeg sagovornika najviše brine nesposobnost određenih proliberalnih krugova da shvati suštinu demokratije.

– Ako se za nju boriš, ona podrazumijeva dijalog, pa i to da i sa crnim đavolom sjedneš da razgovaraš i da nađeš zajednički imenitelj gdje se dodirujete. Ali kad prepoznaš da je preko puta tebe čovjek koji ne želi da razgovara i upotrebljava samo spoljašnje forme nemajući primjenu, onda shvataš da se radi o instrumentalizaciji, da je to neka vrsta hipnoze ili virusa koja je uspostavljena da bi se tenzija povećala, a čime bi se došlo do sukoba ili ne daj Bože krvi. To je nešto što je tragični ishod i uvijek kad to pomislim sjetim se Zorana Đinđića i njegovog stradanja za demokratiju- rekao je Lečić i dodao da se današnji protesti u Srbiji ne mogu porediti sa situacijom koja je prethodila 5. oktobru 2000. godine.

– Porediti taj period sa ovim je bez osnova. Tad smo imali sankcije, inflaciju, bombardovanje, nemogućnost kretanja. Užas. Potpuni pad. I bilo je logično da tražimo promjenu. Zoran Đinđić je tada rekao da sve treba učiniti da ne padne krv. On je tada podsjetio da je svaka promjena u Srbiji bila krvava, a red je da jednom počnemo bez toga. On je zbog te svoje ideje da ne bude krvi, platio glavom. On je taj koji je dao žrtvu za to da krvi nema, osim njegove. Nadam se da istorija koja dolazi nudi šansu da se to prevaziđe i da uspostavimo bolju atomsferu – zaključio je Lečić.