Piše: Zoran Lakušić,predsjednik UO „Udruženje Vasojevića Vaso„
Najsramnije političke izdaje Crna Gora je doživjela u posljednjih nekoliko decenija. Oni koji su glasno osuđivali režim, sjede u istim kabinetima sa onima koji su pljačkali ovu državu. Oni koji su se zaklinjali da nikada neće sarađivati sa kriminalnim strukturama, sada su im partneri u političkim kalkulacijama.
U Crnoj Gori, čast i obraz nekada su bili svetinja, a danas su postali roba na političkoj pijaci. Pobjeda nad bratom, drugom, prijateljom, kumom nije pobjeda. To je poraz dostojanstva, kraj ideala, početak moralnog sunovrata. Tražiti utočište kod onih koji su decenijama pljačkali našu državu, koji su htjeli da nas voze na traktorima, koji su vodili rigidnu antisrpsku politiku, sprovodili tiraniju nad srpskim narodom i crkvom, to nije politički manevar, to je moralna sramota. To znači pogaziti sve što si juče govorio i sve ljude koji su vjerovali u tvoju riječ.
DPS je partija čije je djelovanje trebalo biti zabranjeno. Partija koja je Crnu Goru držala u raljama kriminala, korupcije i bezakonja. Partija koja je progonila nepodobne, rušila temelje srpskog identiteta, koja je sa suzavcina gušila litije i svaku pobunu naroda, zatirala tradiciju i vrijednosti našeg naroda. Biti u istom stroju sa njima, primiti njihovu podršku, osloniti se na ruku onih koji su gazili srpski narod i njihovu crkvu, koji su suzavcima gušili litije i svaku pobunu naroda, znači postati njihov saučesnik.
DPS, partija koja je decenijama sprovodila tiraniju, uništavala narod i pljačkala resurse, nije partija s kojom se može graditi budućnost. Svaka podrška koja dolazi od njih je otrov u temelju promjena za koje se narod borio decenijama.
Oni koji su juče govorili o pravdi i poštenju, danas slave sa onima koji su decenijama pljačkali i uništavali našu zemlju. Oni koji su se zaklinjali u promjene, sada ih ruše sopstvenim rukama. Jeftina trgovina vjerom za večeru postala je pravilo, a oni koji su ostali dosljedni gledaju kako se njihova borba besramno preprodaje kao politička roba.
Politika je borba za vlast, ali ne po svaku cijenu. Moć bez principa vodi u propast. Onaj ko misli da će narod zaboraviti izdaju, taj se vara. Narod ne prašta izdaju, ne zaboravlja ko je bio uz njega kada je bilo najteže, a ko je trčao u zagrljaj onima kojih je progonio čim mu se ukazala prilika.
Oni koji misle da će narod zaboraviti izdaju, grdno se varaju. Možda se kratkoročno može kupiti politička moć, ali dugoročno narod ne prašta. Crna Gora pamti izdajnike. Oni se ne spominju po dobru, njihova imena postaju sinonimi za prevaru, njihov ugled se gubi, a njihove karijere završavaju u tišini i sramoti.
Danas, kada gledamo kako se neki od onih koji su nosili barjak promjena okreću istim onim strukturama protiv kojih su se borili, ne treba da se pitamo zašto to rade. Oni ne vide politiku kao borbu za narod, već kao priliku za sebe. Ali neka znaju, svaki izdajnik, prije ili kasnije, ostaje sam.
Crna Gora će preživjeti izdaje, kao što je preživjela i sve prethodne. Ali oni koji su je počinili, nosiće njen teret do kraja života. A kada dođe trenutak suda naroda i istorije, tamo neće biti političke trgovine. Tamo se računi polažu bez milosti.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
