Duh Novaka Kilibarde još uvijek živi u Crnoj Gori: Onaj Srbin koji nije po mjeri Andrije Mandića očito je po mjeri Mila Đukanovića

Najnoviji primjer formiranja vlasti u Budvi pokazao je da je duh Novaka Kilibarde itekako živ u Crnoj Gori. Primjer gdje Nikola Jovanović i njegova grupacija „Budva naš grad“ formira vlast sa Demokratskom partijom socijalista sa opskurnim izgovorima razočarala je sve slobodomisleće građane Crne Gore i pokazala da bi neki koketirali i sa „crnim đavolom“ ne bi li sproveli sopstvene interese, konkretno, domogli se fotelje predsjednika opštine.

Tako je Nikola Jovanović pokazao da još uvijek postoje pripadnici srpskog naroda koji se ne „gade“ DPS-a i nije im strano da formiraju vlast sa istima. Zaboravio je, očito, Jovanović, sva ona previranja budvanskog ljeta 2020. godine kada je zajedno sa svima ostalima iz jedinstvenog Demokratskog fronta branio izbornu volju građana Budve od navodne kupovine jednog odbornika i rušenja legitimno izabrane budvanske vlasti.

Budvani su tada složno protestovali ili unutar ili van opštine, a Jovanović je zajedno sa Markom Batom Carevićem, Mladenom Mikijeljem, Milom Božovićem, Krstom Rađenovićem, Draganom Krapovićem, Krstom Radovićem i ostalima složno branio izbornu volju građana od DPS-ove policijske hunte koja tad nije prezala ni od čega.

Stravično je bilo gledati te scene, kada policajci stavljaju nogu za vrat Mladenu Mikijelju, razvlače Krsta Radovića, lome nogu Marku Batu Careviću, pa na kraju kraju krajeva, privode i samog Nikolu Jovanovića zajedno sa Milom Božovićem. Međutim, očigledno su potonji odlučili da im je bliža ta policijska hunta negoli njihovi dojučerašnji saborci sa kojim su dijelili kako suzavcem tako i litijske korake dok je ista ta vlast, čiji predstavnici ih sada parlamentarno podržavaju, napala svetinje Srpske pravoslavne crkve.

S tim u vezi, očito je da je duh Novaka Kilibarde i politički podobnih Srba još uvijek živ u Crnoj Gori. Jovanović je, podsjetimo, u jednom od svojih opravdanja budvanskoj javnosti, kazao kako se čitava ova priča sprovodi zato što oni nisu Srbi po mjeri Andrije Mandića.

Očito, ukoliko nisi Srbin po mjeri Andrije Mandića dolazi se do situacije da si Srbin koji je po mjeri Mila Đukanovića. Nije tako davno bilo da se građani ne sjećaju jedne od najvećih političkih izdaja u novijoj istoriji Crne Gore kada je Novak Kilibarda faktički preko noći od Srbina postao veliki Crnogorac. Toliki, da je čak govorio na skupu za nezavisnu državu. Stoga se može postaviti pitanje da li bi budvanski pomiritelji Crne Gore stali rame uz rame sa tadašnjim perjanicima naše nezavisne i vječne domovine, Rankom Krivokapićem, Milom Đukanovićem i Novakom Kilibardom u procesu stvaranja države koja je u krajnjem priznala lažnu državu Kosovo, 4-5 puta izglasala Rezoluciju o „genocidu“ u Srebrenici, progonila srpski jezik iz škola, srpski narod iz institucija, a u njihovom sutonu pokušali i da otmu imovinu Srpske pravoslavne crkve.