U svijetlu najavljenih promena u politici Donalda Trampa nameće se pitanje da li bi Srbija mogla da postupi maksimalistički i od Trampove administracije zatraži da preispita pristup prema Kosovu i Metohiji ispravljajući grešku Demokrata, za koje i sam kaže da su uništili Ameriku. Stvari nisu tako jednostavne, smatra istoričar Srđa Trifković za Sputnjik.
Tako radikalan poduhvat kao što je povlačenje priznanja Kosova* morao bi da bude plod veoma ozbiljnog prestrojavanja unutar SAD, kaže Trifković, srpski i američki univerzitetski profesor, publicista, analitičar i istoričar.
„Kao prvo, to ne može da bude nekakav otvoren potez u vidu javne note. To bi morala opet da bude neka diskretna igra „ispod žita“. Samo da evo istaknem i da u Evropskoj uniji i u NATO paktu nema nijedne zemlje članice koja je Srbiji naklonjenija od Mađarske, ali čak ni ona ne razmišlja o kategoriji povlačenja priznanja Kosova i prekidanja diplomatskih odnosa sa Prištinom,“ ističe Trifković.
On ovako komentariše susret srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i Roda Blagojevića, Amerikanca srpskog porijekla i čovjeka bliskog predsjedniku Trampu, koji je nagovijestio da bi spoljna politika Amerike prema Srbiji mogla da se drastično promijeni.
(Ne)moguća misija – za sada
Činjenica da je Blagojević ukazao i na to da je bivša administracija Demokratske stranke bila neprijateljski nastrojena prema Srbiji, kao i da je Tramp 1999. godine, tada kao građanin, bio protiv bombardovanja Srbije, otvara nove horizonte, posebno jer je Blagojević podsjetio i da je to učinjeno u vrijeme administracije Bila Klintona koji je, kako je rekao, pomagao „zemlji koju vode gangsteri”, imajući u vidu tzv Kosovo.
Tako velika promjena američke politike morala bi da bude korak, kaže Trifković, za koji bi neko unutar same američke sadašnje administracije trebalo žestoko da lobira.
„U ovom trenutku ne vidim ko bi to mogao da bude. Odnosno, vrlo je moguće da će neko poput Ričarda Grenela lupati packe Aljbinu Kurtiju, i voditi neku igru koja će biti uravnoteženija u odnosu na srpsko viđenje problema i koja će biti manje fanatično posvećena interesima jedne strane kao što je bio slučaj sa demokratama. Ali da bi se napravio tako radikalan poduhvat kao što je povlačenje priznanja Kosova i prekid diplomatskih odnosa (SAD i Prištine), to bi morao da bude veoma ozbiljan plod prestrojavanja, ne samo unutar američke administracije već i unutar činovničkog aparata i Stejt departmenta i Pentagona i nacionalne bezbjednosti. Čak i ako bi se sve ovo desilo, nema sumnje da će Tramp imati druge prioritete,“ vjeruje Trifković.
On takođe podseća i na jednu bitnu činjenicu na koju su, kako kaže, izgleda mnogi zaboravili.
„Prvo, ta politika nije samo politika demokrata i Klintonovih naslednika, i ne treba zaboraviti da je samoproglašena nezavisnost Kosova bila u februara 2008. godine kada je predsjednik Amerike bio Džordž Buš mlađi (republikanac). I da je zapravo on bio taj koji je priznao Kosovo kao nezavisnu i suverenu državu. Tako da u suštini to jeste dvopartijska politika pri čemu su demokrate imale možemo reći zagriženiji i ideološki tvrđi stav da su Srbi večiti remetitelji i da uvijek oni moraju biti prozivani kao problem,“ kaže Trifković.
Dubinska čistka aparata američke diplomatije
Trifković ističe da bi bilo potrebno, da bi do tako krupnog zaokreta došlo, da unutar samog Stejt departmenta bude smijenjen dobar dio trajnog činovničkog aparata državnih službenika, koji u principu nisu podložni smjeni sa promjenom administracije.
„Jer, čitav Stejt department ima jednu institucionalnu kulturu, koja se generacijama proteže u najmanju ruku od ranih devedesetih, a to je da su Srbi problem, a da su svi ostali u pravu. I to se pogotovo vidjelo u ponašanju ambasadora u BiH Majkla Marfija koji je bukvalno bio zagriženi lobista za stvar unitarizacije BiH i revizije Dejtonskog sporazuma na štetu Republike Srpske,“ napominje Trifković.
Dakle, kaže Trifković na neke duže staze jeste moguće zamisliti jedan krupan odstup od ovog kontinuiteta dvopartijske politike ali mislim da se to neće desiti u doglednom roku.
„Prethodno bi morala da dođe dubinska čistka trajnog činovničkog aparata američke diplomatije,“ zaključuje on.
