Piše Aleksandar Mrdak

U periodu kada je poslanik URA-e, Adžić, rukovodio policijom i vojskom, u njegovom rodnom gradu, Cetinju, dogodio se zločin, zbog kojeg je zaćutala cijela Crna Gora.

Ćutali su tada i Cetinjani. Ćutali dakle, da li iz saosjećanja i solidarnosti sa žrtvama, ili iz solidarnosti sa tadašnjim ministrom Adžićem ?!

Ono što znamo je, da su bezbjednosne strukture, okorjelog kriminalca i ubicu, izvjesnog Nena Kaluđerovića, koji stoji iz brojnih nehumanih i nečovječnih postupaka (mučenje i ubijanje na desetine građana Crne Gore), pustile da pobjegne od Dritanove ‘ruke pravde’, a tzv. dolina bogova ga je proglasila nacionalnim herojem.

Dakle, to što je isti odgovoran za brojna ubistva, nije emotivno uzdrmalo Cetinjane, čast izuzecima, već su mu, zajedno sa svojim gradonačelnikom, podigli transparent i proglasili ga herojem.

To što se Kaluđerović sumnjiči za najteža krivična djela, nije motivisalo tadašnjeg ministra vojske i policije, Adžića, da se suprostavi najtežim oblicima krivičnih djela, te upravo preduzimanjem svih represivnih mjera protiv ubica sa teritorije Cetinja, pošalje poruku sugrađanima da se takva zlodjela neće tolerisati, on prećutkuje ili možda organizuje propuštanje preduzimanja operativno taktičkih mjera i radnji Cetinjske policije, u cilju onemogućavanja bjekstva Kaluđerovića, te se na takav način svrstava u red sa onima, koji u kontinuitetu narušavaju mir i bezbjednost, te ugrožavaju živote svih građana Cetinja.

Nažalost, nakon što se sličan zločin ponovio na Cetinju, Cetinjska grupa studenata, pomognuta različitim strukturma bivšeg režima, organizuje proteste i blokade, tražeći odgovornost isključivo političkih rukovodilaca bezbjednosnih struktura (ne i policijskih rukovodilaca), dok ni jednom riječju ne pominju (ne)organizovane propuste bivšeg političkog rukovodstva bezbjednosnih organa, te raspirivanje vjerske i nacionalne mržnje od strane gradonačelnika Cetinja, koji je političke neistomišljenike proglašavao nepoželjnim u tom gradu, a vjernicima zabranjivao tradicionalne vjerske obrede.

Poslanik Adžić je mudro zaćutao i svjestan svojih (ne)namjernih propusta, glasa nije puštio na temu ponovljenog zločena na Cetinju, niti se usudio da podrži proteste sugrađana, već se usresredio da politiku nacionalne netrpeljivosti iz Cetinjske skupštine, prenese u plenarnu salu Skupštine Crne Gore.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)

Tagovi