Takozvana neformalna grupa studenata „Kamo śutra“ polako opravdava svoj naziv, jer bez savjeta i zadataka ni sami više izgleda ne znaju kuda, ni kod koga treba da idu.

Prošle sedmice su odbili poziv premijera Milojka Spajića, da 15. januara održe sastanak sa njim, poručujući:

„Ne želimo da pregovaramo o zahtjevima. Naši zahtjevi su jasni, te smo zamolili Vladu da, ukoliko budu željeli da ih usvoje – to i javno objave.“

Onda, nakon sedam dana, su odlučili ponovo da se oglase saopštenjem, pozivajući premijera Spajića da do prvog februara zakaže konferenciju za medije na kojoj će saopštiti svoje stavove o svim njihovim zahtjevima, kao i šta je sve urađeno od prvog januara na poboljšanju bezbjednosti građana Crne Gore.

Foto: Screenshot/YouTube/MediaBiro

Nejasna je logika vođa ove tzv. studentske grupe, jer zbog čega bi čekali 1. februar, kada su 15. januara mogli u direktnom razgovoru sa premijerom da saznaju njegove stavove o svim zahtjevima protestanata.

Podsjećanja radi, zahtjevi studentske grupe „Kamo śutra“ su sledeći:

  1. Ostavke ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i potpredsjednika Vlade za bezbjednost i odbranu Alekse Bečića;
  2. Demilitarizaciju društva i oduzimanje oružja, uz reviziju svih izdatih dozvola;
  3. Uspostavljanje policije u zajednici;
  4. Ponovno uvođenje građanskog obrazovanja kao obaveznog predmeta u osnovnim i srednjim školama;
  5. Proglašenje moratorijuma na izdavanje novih dozvola za oružje do izmjena zakona;
  6. Onemogućavanje zakonite kupovine oružja bez prethodne dozvole za držanje oružja;
  7. Pooštravanje uslova za držanje lovačkog oružja;
  8. Jaču kontrolu streljačkih klubova koji izdaju fiktivne potvrde za dobijanje dozvola;
  9. Uvođenje visokog mjesečnog poreza na posjedovanje i držanje oružja.

Očigledno je da studenti imaju nekoliko „suflera“ ili savjetnika iz redova opozicije, koji im predočavaju šta u kojem momentu treba da saopšte i traže. Njihovo djelovanje sve više liči na djelovanje studenata u Srbiji, koji takođe imaju savjetnike iz redova tamošnje opozicije, s tim što su tamo pojedini opozicionari javno priznali da su umiješani u studentske proteste.

Takođe, simptomatično je i to da se tzv. studentski i građanski protesti u Crnoj Gori poklapaju i sa bojkotom sjednica Skupštine Crne Gore of strane opozicije. Sve je jasno, opozicija pokušava na dva fronta (na ulicama i unutar institucija) protestima i bojkotom da blokira državu i pokuša da zaustavi ekonomske i sve druge reforme, kao i rad bezbjednosnog sektora, sudstva i tužilaštva. Opstrukcije institucija imaju za cilj opstanak na slobodi pojedinih „penzionisanih“ političara, među kojima je i onaj koji je ostao bez imuniteta koji ga je godinama štitio od hapšenja, odnosno procesuiranja.

I na kraju, ne zaboravimo, da studentima podršku na ulici pružaju i pojedini finansijeri Demokratske partije socijalista, kojima je kao i samom DPS-u, u interesu da se onemoguće reforme i rad institucija koje su krenule da rade svoj posao nakon oslobođenja iz kandži bivšeg režima.

Tagovi