Piše Pavle Radević
Zašto nemam želudac da odem na protest iako mislim da je neki vid protesta trenutno neophodan?
Pa ukratko – sramota bi me bilo da me ljudi vide na istom mjestu s onima koji su cio život glasali i podržavali kriminalni DPS.
Ne mogu da stojim zajedno sa onima koji nisu progovorili kad je DPS po Crnoj Gori ubijao neistomišljenike, kad je DPS pokrao sve što se po Crnoj Gori moglo pokrasti, kad je DPS prodao pola crnogorske teritorije strancima, kad je DPS udarao na crkvu, kad je DPS-ova članska karta bila mjerilo patriotizma i mogućnosti uspjeha, kad mi je DPS uništio rodni grad, kad mi je DPS prijetio…
Ne mogu da stojim rame uz rame s onima koji su me zbog borbe protiv tog i takvog DPS-a nazivali izdajnikom Crne Gore dok su ogrnuti zastavom grabili ničim zaslužene apanaže i privilegije, krali, fukarali i bogatili se…
Ne mogu s licemjerima.
Nikad nisam mogao.
Praštajte.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
