Piše: dr Petar Milatović Ostroški
Nije riječ o religiji nego o ideologiji, onoj lijevoj. Zahvaljujući ljevacima na desnoj strani narod hramlje na obje noge, dok mu ih obje ne odsijeku kao onome Nepomeniku jednu.
Taj Nepomenik, inače austrougarski kaplar u Prvom svjetskom ratu zvjerski ubijaše i vješaše nevini narod po Mačvi i Podrinju i samo zahvaljujući naivnom pravedniku Dragoljubu Draži Mihailoviću spriječen je Vučko Ignjatović da Nepomenika likvidira 27. oktobra 1941. godine, jer je Draža telefonirao Vučku Ignjatoviću da je zlikovcu dao časnu oficirsku riječ da mu se ništa neće desiti poslije sastanka u Brajićima.
Inače, dvostruki zločinac, ratni i mirnodopski, Josip Broz bio je na čelu komunističke delegacije (Josip Broz, Miloš Minić, Mitar Bakić, Sreten Žujović i Milada Rajter) koja se sastala sa pukovnikom Mihailovićem 26. oktobra 1941. godine u selu Brajići i to isključivo na Titovu molbu.
Taj i takav manipulator sa terorističkim pseudonimom Tito (Trpite Internacionalnu Teorističku Organizaciju!), poslije Drugog svjetskog rata od sto predratnih partija stvorio je jednu – komunističku partiju, a Brozovi ideološki naslednici, s lijeva, s desna i po sredini, od jedne komunističke partije stvoriše 1990. godine stotinu neokomunističkih partija i pokreta sa samo jednim ciljem – da narod ne bi iznjedrio pokret, stranku i lidera koji će služiti vitalnim interesima blagočestivog naroda.
Tako smo dobili komunističke „nacionaliste“, marksističke „četnike“, nevjerujuće „vjernike“ koji su svoju istinsku vjeru u Tita zamijenili njihovom lažnom vjerom u Boga, koga su najčešće spominjali isključivo u najsočnijim psovkama, a sve u režiji Udbe, kasnije Službe državne bezbjednsti (SDB). To je bilo u prvom stepenu.
U drugom stepenu bilo je njegovanje lokalpatriotizma kao najgoreg idiotizma kroz plemenštinu koja je legalizovala ono što zlikovac Broz nije završio kad su državotvorni narod pretvarali u nacionalne manjine, kako bi se istinske nacionalne manjine popele na glavu državotvornoj većini, što danas i poslednji slijepci vide!
U tom drugom stepenu dobili smo profesionalne „Srbe“, na jednoj, i profesionalne „Crnogorce“ na drugoj strani, pa ni jedni ni drugi neće da čuju da je istorijsko Srpstvo Crnogoraca testament svetaca i ko god im to spomene ostrve se na istinoljupca poput najkrvoločnijih lešinara.
Da se ne bi istina širila, profesionalni „Srbi“ i profesionalni „Crnogorci“ stvorili su dvije sestrinske sekte sa istim ciljem, da se zadrži truli status kvo na štetu državotvornog naroda, na jednoj, i da bi se iz takvog lijevog ideološkog sektašenja izvlačila sve veća materijalna korist, na drugoj strani, čak do te mjere da je Crna Gora, koja ima manje stanovnika od malo veće beogradske opštine, postala svjetski rekorder po broju milijardera s obzirom na broj stanovnika.
Sektaški profesionalni „Srbi“ i sektaški profesionalni „Crnogorci“ posebnu pažnju poklanjaju samozaštiti, da se niko od istinoljubaca ne infiltrira u njihove redove.
I jedni i drugi, dakle profesionalni „Srbi“ i profesionalni „Crnogorci“, istinske narodne predstavnike etiketiraju lijepjeći im najogavnije etikete, baš onako kako je svojevremeno to činio njihov ideološki učitelj Karla Marks koji je koristio najvulgarnije ogavnosti.
Tako profesionalne „Srbe“ čini par desetina dežurnih potrkuša koji su oko sebe stvorili novi „kineski zid“ kako bi sisali dvije finansijske sise, jednu iz Beograda i drugu iz Podgorice.
Sektaški profesionalni „Crnogorci“ takođe su stvorili svojevrstan „kineski zid“ oko sebe kao zaštitu od narodnih istinoljubaca kako bi sisali tri sise: iz državnog crnogorskog budžeta, briselske i vašingtonske mafiokratije.
Pogledajte ko je sve za posledih 35 godina branio i brani srpske i crnogorske interese. U najvećem broju slučajeva sve su to ista bezlična lica, čija su naličja Kumrovačka sa pokrštenom crvenom petokrakom koja simbolizuje prolivanje krvi na svih pet kontinenata.
Zavirite malo u biografije svih tih profesionalnih „Srba“ i profesionalnih „Crnogoraca“. Odmah će vam pasti u oči činjenica da su sve to sinovi i unuci komunističkih zlikovaca koji su braću u bratskoj krvi davili i istovremeno se sa srpskim krvnicima bratimili!
Činjenica je da su profesionalnim „Srbima“ i profesionalnim „Crnogorcima“ djedovi i pradjedovi bili časni Solunci, a očevi jednih i drugih bili su maloumni i nečasni Titovi volovi i junci!
Sada je razumljivo zašto su se profesionalni „Srbi“ i profesionalni „Crnogorci“ ogradili sektaškim „kineskim zidovima“. Od svih tih velikih profesionalnih „Srba“ i velikih profesionalnih „Crnogoraca“, koji su najobičniji mali ljudi sa velikim prohtjevima, uopšte ne vidimo velike ljude.
Da zaključim, svi ti veliki profesionalni „Srbi“ i profesionalni „Crnogorci“ nijesu ništa drugo do ideološki prepodobni paroapstiji praznorječivi. Jedni vjeruju Istoku, drugi vjeruju Zapadu, a naor ne vjeruje ni jednima ni drugima, jer svi su oni obična stokupljevina s koca i konopca od zle majke i gorega oca!
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
