Piše: Vladimir Vukićević
Kako se obruč oko Đukanovića sve više steže samo je neznavene mogla da iznenadi njegova sramotna, vampirska reakcija dan poslije cetinjske tragedije.
Krah glede preuzimanja vlasti u tek oslobođenoj Podgorici, propale pirotehničke blokade u Skupštini, sprječavanje puštanja na slobodu mesarsko-koljačkog dubla Lazović-Katnić, dodatno su pojačala nervozu kod rastočkog ciklijardera, pa je bezočno iskoristio muku u kojoj smo se svi našli da poslednji put pokuša da zapali državu ne bi li se u sveopštem haosu i metežu ne samo izvukao, nego zamislite, čak i vratio na vlast. A na nju je došao s ulice dalekog januara 1989. godine.
Njegov braco, najbogatiji Crnogorac u istoriji je bio predvodnik tih promjena, u raspalim džemperima su obećavali bolji život i napredak. I podržao ih je narod, i neka je. Optuživali su one titoističke birokrate da su pojeli besplatno jagnje, a onda su za tri decenije urnisali kompletnu proizvodnju, državu, sve moguće i nemoguće ekonomske i bezbjedonosne sektore… I obrukali osim sebe i sve nas za sva vremena.
Ali, posmatrajući sve ovo što se pred našim očima odigrava poslednjih dana, čak i za mene je bilo nepojmljivo da vječni ljubavnici i ljubavnice braće Đukanovića, eno ih na onom Ankinom spisku, krvomute po Crnoj Gori za račun tih bandita predstavljajući nam stanje u današnjoj opljačkanoj i izranjavanoj Crnoj Gori- neizdrživim.
Poslije svega što smo prošli s tim spaljenim dušama, ponavljam: od onog dalekog januara 1989. godine, ima u Crnoj Gori “umetnika“, ima “umetnica“ i “profesorica“, ima “buksovaca“, koji nam Bečiće i Šaranoviće predstavljaju kao “popekoljupce“, kao nove Vidoje Žarkoviće, koje treba oburdat’. Ada čuš, za račun DPS-a i Kartela, ne za dobro Crne Gore i njenih naroda.
Izlizano je, ali zbog ove omladine koja je danas na ulici, a ne zbog vječnih Milovih ljubavnika Acove Duklje, moramo konstatovati kao nikad ono čuveno da “istorija ima tendenciju da se ponavlja: prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa“. Ovaj ojađeni, izmučeni narod je u nemogućim uslovima i uz Božju pomoć (tek) prije četiri godine izašao iz ropstva jedne male, ali opasne i dobro organizovane kriminalne grupe.
Uz pomoć bijeloga svijeta teškom mukom se probušena policija i oslobođeno tužilaštvo nekako obračunavaju sa tom koljačko-mesarskom bandom. Situacija jeste teška, nju dodatno komplikuju osim brojnih opstrukcija ostataka ostataka kriminalnog režima i mnoga nesnalaženja nosilaca javnih funkcija nove većine, ali povratak na vlast ove antinarodne, anticrnogorske bande bio bi definitivan slom države i kraj Crne Gore za sva vremena. Tu činjenicu moraju da shvate i prihvate oni dobronamjerni primjeri crnogorske mladosti, što prije to bolje i za njih i za sve nas.
NIKAD VIŠE 1989. gospodo. Nema povratka na staro. Bilo i ne ponovilo se. Dosta nam je namazanih AB revolucija za jedan život, dosta nam je podjela, mafijanja, ubistava i krvi za sva vremena.
Crna Gora je naš i mi s njom rođeni vijenac.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)
