Film je postao kao neko ezoterijsko sredstvo koje nikad više ne može da napravi ono što je pravio sedamdesetih kada je čitava planeta zviždala istu pesmu, zato što nas je povezivala antiratna ideja. Ona je danas pretvorena u ideju o tome da niko ne smije da priča o miru u Ukrajini. Ko god progovori jednu riječ o miru, on postaje neprijatelj, izjavio je proslavljeni režiser Emir Kusturica u podkastu „Maša i…“ .
– Ne treba da idemo daleko. Imamo mi režisere i ovdje. Duboka država ima svoje uporište u Srbiji kroz neke TV kanale, ona u stvari radi na nama i dok mi spavamo. Mi smo prostor u kome je naš opstanak vezan za pravoslavnu kulturu, međutim, pravoslavna kultura je ugrožena upravo iz tih obavještajnih službi koje su zavodile teror, terorizam u Libiji, u Iraku, u Afganistanu. Dakle, kao jedna đavolja vrsta bavljenja čitavom planetom u kojem sve što se izgovara manje i više nije tačno, a mi kad se dohvatimo filmske kamere i kad želimo da se izražavamo klasično, mislimo da to može da prođe. Stvar je u tome da je film izgubio uticaj koji je imao. Film je najveća izmišljotina 20. vijeka, ali je on postao kao neko ezoterijsko sredstvo koje nikad više ne može da napravi ono što su pravili američki filmovi sedamdesetih kada je čitava planeta zviždala istu pjesmu, zato što je sadržaj filma o Vijetnamskom ratu u ‘Lovcu na jelene’ I love you baby and if it’s quite all right… Film, da bi bio gledan mora da bude dio jedne ideologije. Ideologije gladijatora. Tipa koji u suštini pravi od čitave planete jedan Koloseum. Ako je neko za mir, kao što govori Orban, već se misli da je on za psihijatrijskukliniku – istakao je Kusturica.
On je sumirao utiske iz godine za nama i podijelio svoje viđenje trenutne geopolitičke situacije u svijetu. Upitan da li se pribojava da će ga za stotinak godina okarakterisati kao teroristu, Kusturica odgovara:
– Ne mora čovjek da uradi ništa da bi te obilježili kao teroristu. Danas je terorista svako ko se suprostavlja ideologijama vladajućih – da li malim latifundijama ili onome što radi Džef Bezos, poznat čovjek po tome da iz Evrope uzme 40 milijardi godišnje, a ne plati porez. Ja sam u duši pobunjenik koji evo i kad ima 70 godina ima utisak da može svoju sredinu da uljepša i da joj doda neki nesebičan ton. Naš problem je u tome što mi nismo imali uslove Zapada i po tome se uglavnom i razlikujemo u tom socijalnom smislu. Mi nismo imali uslove da razvijemo takozvani društveni standard. I sad kad uporedimo ta vremena, praktično početak 20. vijeka i početak 21. veka, dešavaju se vrlo slične stvari. Svijet se menja. I to ljudi ne mogu da shvate zato što isti onaj koji te ratove sadi po svijetu, on ima i ideologiju antiratnu, ima nevladine organizacije koje govore o tome kako bi moglo da dođe do mira, ali on i započinje ratove. Dakle, ja sam, sa terorizmom kao neredom, kao neko ko je koristio nered i haos da bi harmonizovao te cjeline, sekvence životne i pretvarao to u film – sam daleko od toga – rekao je Kusturica.
Kusturica se osvrnuo i na Orden Serafima Sarovskog koji mu je uručio lično ruski patrijarh Kiril.
– Ja sam prije sedamnaest godina počeo da postim, a prije osamnaest sam se krstio. Ja sam, za razliku od onih koji su naslijedili pravoslavlje, zapravo kroz svoje obrazovanje i kroz svoju pripadnost odabrao pravoslavlje, zato što pravoslavlje je zapravo inicijalno hrišćanstvo koje isključuje iz svog opsega sve ono što su hrišćani radili po svijetu kao najagresivnija forma osvajanja. Toliko je pravoslavlje kao logos, odnosno istina da je Bog riječ i da je moguće ga sresti u životu, vidjeti ga u životu zapravo, a da je ljubav jedna od glavnih odrednica koja zapravo substacijalno stvara razliku između drugih religija. Toga nema u ovim bliskim religijama koje su kod nas bile prije i posle i utoliko je taj moj odabir s jedne strane bio duboko individualni, intimni, i s druge strane, ideja da je hrišćanstvo, to prvo aleksandrijsko hrišćanstvo, odnosno konstantinopoljsko, da je ono stvorilo ideju slobode i onoga što je zapravo ključna definicija ljudske egzistencije. Sarovski je bio, valjda, jedini u istoriji Ruske crkve koji je dobio od razbojnika batine i sjekiru kojom je mogao da uzvrati, ali je nije i na kraju je postao simbol novozavjetne ideje „ko tebe kamenom ti njega hlebom“. I tu je negdje dostignut najviši vrhunac ili najviša tačka tolerancije koja je u istoriji čovječanstva postojala – podvukao je Kustirica.
