Piše: Predrag Petrović
Poslije najnovijeg slučaja i pokušaja smjene direktorice Podgoričke Gimnazije Biljane Vučurović pale su maske sa lica ministarke prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović.
Sada je jasno da je Milojku Spajiću podmetnuto ,,kukavičje jaje” koje se ,,izleglo” na UDG i koje sada širi svoju mrežu po MPNI, postavljanjem istaknutih aktivista DPS-a na svim važnim funkcijama.
Prvi pokušaj razdora između PES-a i koalicije ZBCG je pokušan prilikom rekonstrukcije 44. Vlade, kada su aktivisti bivšeg režima iz Prosvjetne zajednice pokrenuli peticija da sačuvaju aktuelnu ministarku Jakšić-Stojanović, a ministarka se pravila ,,nevješta” i prihvatila da na prevaran način ostane na funkciji, kršeći koalicioni sporazum, jer je to mjesto pripadalo NSD.
Umjesto zahvalnosti Andriji Mandiću, koji je i pored ogromnog pritiska u svojoj stranci ipak progutao ovaj nedžentlamenski i u konačnom neetički potez ministarke, a sve radi očuvanja jedinstva parlamentarne većine, ministarka se i dalje ne zaustavlja.
Partijska čelija sa UDG se preselila u MPNI, a ministarka pažljivo bira i izvršioce prljavih poslova u korist DPS-a, i ojačava svoju ekipu sa osobama bez integriteta, a jedna od njih je takozvana prosvjetna inspektorka Lucija Adžić, nastavnica fizičke kulture.
Partijski vojnik DPS-a, kojoj je prvo zaposlenje bilo mjesto direktorice Osnovne škole ,,Salko Aljković” u Pljevljima, što je bilo nezakonito, kao i njen izbor za prosvetnu inspektorku, sada sa isteklim neligitimnom mandatom ona odlučuje i daje imperativnu normu nadređenoj ministarki.
Opet se želi stvoriti razdor između PES-a i koalicije ZBCG, i narušiti odlične odnose premijera i predsjednika Skupštine, čija je međusobna saradnja za godinu dana preporodila Crnu Goru, kako na ekonomskom tako i naputu ka EU.
Iz fioke Milove udbe vadi se slučaj SD-profesora, kojega je zaposlila poslanica DPS-a Zoja Bojanić Lalović.
Događaj koji se desio prije više od tri godine želi se predstaviti kao propust direktorice Podgoričke gimnazije Biljane Vučurović, koja je u pomenutom slučaju uradila sve profesionalno, i prije svega ljudski i moralno.
Postupak profesora Radomana Čečovića sa bivšom učenicom Sarom Vujisić mogao se ispitati i dobiti pravni epilog isključivo djelovanjem tužilaštva i sudstva, a na šta je direktorica Vučurović i savjetovala bivšu učenicu.
Međutim otpor Sare tom predlogu zbog straha od oca je vezao ruke direktorici Vučurović, jer protiv volje punoljetne osobe, koja u tom trenutku nije bila ni učenik Gimnazije, prijaviti slučaj policiji i tužilaštvu je bio potez koji niko zdravorazuman ne bi učinio.
Treba se zapitati da je slučaj prijavljen a Sara u tom slučaju to doživjela kao neprijateljski čin prema njoj i ne daj Boze učinila nešto nerazumno, svi današnji kritičari bi direktoricu Vučurović optužili da je ona sama kriva za to.
Potvrda ispravnosti odluke direktorice je i to što je žrtvi predatora trebalo više od tri godine da čitav slučaj objelodani.
Svim kritičarima neprimjerene hajke i linča nad jednom ženom je jasno da škola nema mehanizme da vodi istrage protiv svojih zaposlenih koji su eventualno napravili neki prekršaj poslije radnog vremena, a profesorica Vučurović je, i ako tek u započetom mandatu, reagovala profesionalno i etički, pažljivo saslušala i posavjetovala bivšu učenicu, njene navode uzela u ozbiljno razmatranje i pokrenula disciplinski postupak.
Dok se sprovodi linč nad Biljanom Vučuroviće predator Radoman Čečović se povukao u tišinu svoga rodnog sela Rajkovići, čita i piše poeziju pod obroncima ,,Plavča brda” i čeka da ministarka smijeni direktoricu Gimnazije, a da se on potom vrati i da prije podne radi u državnoj, a popodne u privatnoj Podgoričkoj gimnaziji.
Da li je ministraka shvatila da je upala u paukovu mrežu bivšeg režima i da treba da se vrati u okvire koji zahtijevaju jedinstvo parlamentarne većine, ili je otišla predaleko, vidjećemo narednih dana.
